Proizvod toliko omiljen medju Amerikancima da svoje mjesto nalazi u 97% americkih kuhinja i na stolovima vecine americkih restorana, svoje korijene, zapravo, ima u zemljama Dalekog istoka; i sama rijec, odnosno naziv proizvoda, kineskog je, kazu, porijekla; no, njegov svjetski mocni proizvodjac jedna je americka kompanija....
Rijec ketchup potjece od kineske ke-tsiap, naziv za umak slican onome koji se dobija od fermentiranog zrna soje ili umaku poznatijem pod imenom Worcestershire iako su Kinezi svoj pravili od salamurene ribe i, naravno, dodatkom raznih zacina. Umak je onda postao popularan u Maleziji gdje je dobio ime kechup i ketjap, u Indoneziji. U 17. stoljecu, kineski su dodatak jelima otkrili engleski pomorci i rijec se, u pisanom obliku, prvi puta pojavljuje na zapadu oko 1690. godine.
Ketchup, proizvod dobiven zguscivanjem pasirane rajcice, povrca i zacina, poceo se i proizvoditi u Engleskoj, jos na pocetku 18. stoljeca, ali ta rana verzija popularnog proizvoda bila je suvise rijetka, ni slucajno poput danasnjeg ketchupa. Toliko, ukratko, o porijeklu proizvoda i njegovog imena.
Godine 1869., u Sharpsburgu, savezna drzava Pennyslvania, Henry John Heinz, u Americi rodjen, u Pittsburghu, u obitelji njemackih imigranata, otvara tvornicu za proizvodnju kiselih krastavaca, kiselog kupusa, octa i, u prvom redu, hrena. Prodaje ga u prozirnoj bocici kako bi se, govorio je, vidio kvalitet njegovog proizvoda, 100% ribani hren, bez repice ili bilo kakvih drugih dodataka. Heinzu je 25 godina i svoje proizvode sam raznosi musterijama kao sto je i kad mu je bilo 12 godina. Rodjeni poduzetnik, ocito, jos kao djecak je, naime, volio uzgajati povrce u malom vrtu svojih roditelja i seoskim ih kolima raznosio i prodavao, od vrata do vrata, susjedima. Svoj najslavniji proizvod – ketchup, Heinz Company, vec premjestena u Pittsburgh, na trziste izbacuje 1876. godine. Niti 20 godina kasnije, casopis Scientific American pise: ”Ketchup je omiljeni americki dodatak jelima.”
John Henry Heinz volio je ponavljati: ”Pravite li obicnu stvar neobicno dobro, uspjeh ce uvijek doci.” Heinz je status milijunasa dostigao sa 50 godina, a s pocetkom 20. stoljeca, njegova kompanija postaje najveci svjetski proizvodjac ketchupa. Obitelj Heinz, zajedno s obiteljima Carnegie i Mellon, postaje i jedan od dobrotvora Pittsburgha. J. H. Heinz umro je 1919, u dobi od 75 godina i tvornicu ostavio sinu, Howardu Heinzu, koji je uspjesno nastavio ocevim stopama. Njegova omiljena izreka bila je:”Pravi lider ne ceka da mu se pruzi prilika, on je sam stvara.”
Do smrti Howarda Heinza, 1941, Heinz Company ima vec 25 tvornica, u cetiri zemlje svijeta, i u njima preko 11.000 uposlenika. U drugoj polovici 20. stoljeca, pod vodstvom Howardovog sina, Jacka Heinza, kompanija postaje globalna korporacija. Djedov business, zapocet u malom vrtu u Sharpsburgu, sa samo 4-5 proizvoda, prerasta u jednog od najvecih svjetskih proizvodjaca prehrambenih proizvoda. Na popisu Fortune 500, za 2004. godinu, Heinz je jedna od petsto “Najcjenjenijih americkih kompanija.”
Heinz proizvodi mogu se naci, valjda, u svakoj zemlji svijeta. Njenih 50-ak kompanija danas uposljava preko 40.000, godisnje ostvaruje preko 10 milijardi dolara, sa oko 6.000 razlicitih proizvoda, medju njima, hrana za dojencad, konzervirana riba, niskokaloricna jela, smrznuta jela, juhe, kiseli krastavci, razni zacini i razni, ne nuzno vise samo crvene boje, ketchupi. Cak 150 Heinz proizvoda na prvom je ili drugom mjestu, po prodavanosti, na trzistima 50 zemalja svijeta, ali ketchup je, za kompaniju, jos uvijek proizvod broj jedan! Heinz je s ketchupom sinoniman. Dnevno, proizvodi ga preko milijun litara, godisnje - 650 milijuna bocica plus 11 milijardi pojedinacnih paketica, a to su, kazu u kompaniji, barem dva po glavi svakog stanovnika naseg planeta. U Americi, ketchup je odmah do soli i papra, glavni dodatak jelima. Neko vrijeme cinilo se da njegovoj sto i nesto godina dugoj vladavini u Americi ozbiljno prijeti meksicka salsa, ali ona ne ide bas tako dobro uz hrenovke, hamburgere i przene krumpirice, tu nadmoc ketchupa ostaje nepovrediva. A za neke, poput Richarda Nixona, ni bijeli mazivi sir nije bio zamisliv bez – ketchupa.
Prema saveznim propisima o standardima, Heinz svoj ketchup jos uvijek pravi od istih sastojaka – pasirane rajcice, octa, secera, soli, luka i cesnjaka, te mljevenog cimeta, klincica, muskatnog cvata, muskatnog orascica, pimenta, djumbira i cayenne papra. Medjutim, standardi koji su se nekad primjenjivali za gradiranje ketchupa, oni su se, od 1991, promijenili. Prema starima, ketchup je iz bocice trebao teci 9 centimetara, u 30 sekundi, da bi bio klasificiran kao Grade A, kao prvoklasni. Prema novim standardima - 3 do 7 centimetara, u 30 sekundi.