Svi znamo da nije pametno stati između majke i njezine mladunčadi. Sada, međutim, znamo i zašto ih s pravom smatramo neustrašivima kada je u pitanju obrana njihovog potomstva.
Znanstvenici sa Sveučilišta Wisconsin, u Madisonu, proučili su biološki mehanizam koji se krije iza - kako se to stručno zove - 'materinske agresivnosti'. Kako kaže profesor zoologije Stephen Gammie, "Priče o mačkama koje su spasile svoje mačiće iz gorućih kuća i prepelicama koje šepaju i vuku krilo da bi odvukle lisicu od svog gnijezda, glumeći laku žrtvu, istinska su posljedica manjka jednog peptida u mozgu, malog djelića proteina koji normalno aktivira strah."
Peptid o kojemu je riječ je CRH, odnosno hormon koji potiče otpuštanje kortikotropina. Znanstvenici su dokazali da kod novopečenih majki laboratorijskih miševa razina tog hormona definira njihovo zaštitničko ponašanje: kada ga ima malo - što je normalno stanje kod životinja -, hormonalni status blokira strah i navodi majku da riskira i vlastiti život u zaštiti mladunčadi; kada ga ima mnogo, majka je indiferentna prema opasnosti koja prijeti njezinim mladima.
Ovo potonje moguće je objašnjenje i za slučajeve nebrige ili čak infanticida u prvim danima iza poroda: postpartalna depresija kod nekih je osoba povezana s povišenom razinom peptida CRH, što rezultira stresnim ponašanjem i nedostatkom zaštitničkog poriva.