Osam mjeseci nakon što su na površini Sunca eksplodirale oluje koje su poslale čestice u svemir brzinom od pet milijuna milja na sat, spektakularni val još uvijek putuje prema rubu Sunčevog sustava, objavili su ovih dana znanstvenici NASA-e.
Čitava flotila svemirskih letjelica na različitim misijama pružila je znanstvenicima jedinstvenu priliku da proučavaju ove Sunčeve oluje i njihove učinke na naš planetni sustav.
Na samoj Zemlji, zrakoplovi su bili skrenuti sa svojih polarnih ruta, astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji sklonili su se u rusku letjelicu, koja je pružala zaštitu od zračenja, a sjeverna polarna svjetlost, aurora borealis, ispružila je svoje svjetlosne efekte sve do Sredozemlja.
Ne zna se kako su se oluje očitovale na Merkuru i Veneri, jer niti jedna svemirska letjelica nije bila u blizini, ali s drugih mjesta dolaze obilja podataka
U orbiti oko Marsa, Odisej je pretrpio isključenje instrumenta koji bilježi zračenje, ali je zabilježio raspršenje gornjih slojeva Marsove rijetke atmosfere. Znanstvenici već spekuliraju da bi solarne oluje mogle biti glavni uzrok nestanka vode s površine Marsa, koji - za razliku od Zemlje - ne uživa zaštitu vlastitog magnetskog polja.
Letjelica Ulysses zabilježila je prolazak valova Sunčevih čestica pokraj Jupitera, gdje su izazvale ogromne magnetske oluje. Približavajući se Saturnu, Cassini je zabilježio isto takve magnetske oluje i kraj ovog plinovitog planeta.
U travnju, olujni je val prošao pokraj letjelice Voyager 2 - koja se nalazi na udaljenosti od 7 milijardi milja od Zemlje -, na putu prema vanjskom rubu takozvanog 'mjehura materije i energije', definiranog solarnim vjetrovima.
Znanstvenici još čekaju podatke s letjelice Voyager 1 - udaljene 9 milijardi milja od Zemlje -, koja se nalazi na mjestu gdje bi mogla zabilježiti dolazak vala olujnih čestica do heliopauze, granice između Sunčevog sustava i međuzvjezdanog prostora. Premda se ne zna točno gdje se nalazi granica Sunčevog sustava, znanstvenici pretpostavljaju da ju je Voyager 1 već ostavio iza sebe. Val olujnih čestica trebao bi, prema očekivanjima znanstvenika, gurnuti tu granicu dalje u svemir za nekih 400 milijuna milja, prije nego što se - poput balona - ne vrati na prijašnje mjesto. Taj bi sraz mogao uzazvati radio signale niske frekvencije, koje bi registrirala letjelica Voyager 1.