Kad je bio otvoren, ujesen 1998. godine, hotel Bellagio, u Las Vegasu, bio je reklamiran kao najskuplji hotel na svijetu. Izgradjen po impresivnoj cijeni od milijardu i 700 milijuna dolara, Bellagio, nazvan tako prema mjestu uz Lago di Como, svakako je zasluzio taj superlativ i uz njega zadrzao mnoge druge. Na 36 katova, preko tri tisuce je superluksuznih soba, a u prizemlju, uz obvezatne kockarnice, cijeli jedan manji grad – elegantnih trgovina, restorana, bazena, botanickih vrtova... Istina, slicnim se obiljem i luksuzom moze pohvaliti i niz drugih hotela na bulevaru Las Vegasa, ali Bellagio ima sto niti jedan drugi nema – one svoje slavne fontane. Vidjeli smo ih u filmovima, neki od vas mozda su ih imali prilike vidjeti i vlastitim ocima.....
U pustinji, voda je – carolija. Bez Hooverove brane, pedesetak kilometara daleko, Las Vegas je ne bi bas puno imao. Niti bi ispred Bellagia bilo ono njegovo, preko 400 metara dugo, umjetno jezero, ukupne povrsine preko tri hektara, dubine gotovo 4 metra i u njemu vise od tisucu fontana. Svakih pola sata danju i svakih 15 minuta nocu, one ozive i zaplesu u mozda najambicioznijem vodenom spektaklu koji je covjekova masta ikad dala. Fontane ispred Bellagia, bez pretjerivanja, jedan su od najnezaboravnijih prizora Las Vegasa!
Uz zvuke glazbe, u savrsenoj koreografiji, fontane pred vama koketiraju, uvijaju se i ispreplicu, lelujaju i savijaju, onda jurnu, brzinom od blizu 900 km na sat, s jednog kraja jezera na drugi i, uz pravu ekspoziju zvuka, dizu ravno u zrak, preko 76 metara visoko. S Las Vegas bulevara i sa prilaza Bellagiu, ushicena masa ljudi, velikih i malih, sirom otvorenih ociju promatra, cuju se uuuhhh i aaaahhh..... sa zadnjom notom, mlazevi fontana postaju blistava i gusta vodena zavjesa, kao da je od zitkih dijamanata napravljena, predstava je gotova, zaori se pljesak i – ceka nova.
Svaki show traje 5-10 minuta, a sa preko 40 razlicitih koreografija, svaka predstava i jest nova. I dok soba u Bellagiu, ili vecera, basnoslovno kosta, za njegove fontane, najvece na svijetu, a cijeli je projekt kostao oko 50 milijuna dolara, ne placa se nista, one su tu za uzitak i veselje svakoga.
Bellagio fontane, djelo Marka Fullera i njegove tvrtke WET Design, iz juzne Kalifornije, debitirale su u ljeto 1998. Rezultat zelje da se stvori nesto romanticno, nesto drugacije od onoga sto nudi svaki drugi hotel Las Vegas bulevara, popularno zvanog Stripa, one se, svojom originalnom orkestracijom, savrsenom koreografijom i rasvjetom, doista mogu mjeriti s bilo kojim ekstravagantnim lasvegaskim showom, cesto ce ga i nadmasiti. Posjetitelji Las Vegasa dosljedno glasaju za Bellagio fontane kao najpopularniju besplatnu atrakciju grada.
Iako je imala ranijih iskustava na slicnim projektima – igri vode, glazbe i svijetla, koncept Bellagio fontana bio je i za kompaniju Marka Fullera nesto potpuno novo, u inzenjerijskom smislu vrlo slozeno i izazovno. Radovi su trajali pune tri godine. Ispod povrsine jezera instaliran je sistem ukupne duzine od 275 metara, sa 1200 strcaljki, preko 4.700 svjetiljki i preko 580 kilometara kablova i zica koji povezuju dijelove sistema, a oko cijelog jezera postavljeno 213 zvucnika.
Cijeli dizajn, cijeli taj aparat sinhroniziranih fontana, koji pred pocetak predstave izranja na povrsinu jezera i nakon nje ponovno uranja, sastoji se od tri kruga i jednog linearnog luka, no u tom naizgled jednostavnom aranzmanu krije se beskrajan, neogranicen broj koreografskih kombinacija. Da bi voda u pustinji zaigrala, potrebna je velika i komplicirana oprema, a za njeno besprijekorno funkcioniranje brine stalna ekipa od 36 inzenjera.
Jezero se cisti dva-tri puta mjesecno, a operacija ciscenja traje tri dana. Cega se najvise izvadi iz jezera? Zetona, naravno, Las Vegas je grad kockarnica, ali i pravog novca, kablice i kablice kovanog novca koji daruju lokalnoj organizaciji Crvenog kriza.
Kontrolni centar, mozak cijele operacije, nalazi se visoko iznad jezera, u zgradi Bellagio hotela, odakle se rasvjeta, zvuk i sve sto se dolje zbiva kontrolira putem fiberoptickih kablova. Sa svim onim kompjutorima i treperavim svijetlima, centar podsjeca na HAL-a, iz filma 2001: Odiseja u svemiru. Fontane Bellagia ste, mozda, ipak vidjeli u jednom drugom filmu – Ocean’s Eleven, Stevena Soderbergha. Svaki show u detalje je planiran i razradjen na sofisticiranom kompjutorskom sistemu koji je i kreirala kompanija WET Design. Koreografije su radili mnogi – od strucnjaka Fullerove kompanije do Kennyja Ortege, dobitnika nagrade Emmy i koreografa za film “Dirty Dancing,” te skladatelja/ravnatelja/koreografa Gerarda Schurmana koji je radio za film “Lawrence of Arabia.” Za fontane Bellagia, Schurmann je rekao:”Najbolji glazbeni instrument naseg planeta.”
Kad ozive, tisucu fontana, kao tisucu balerina, kao tisucu najuigranijih lasvegaskih plesacica, ali – tko njih treba uz fontane Bellagia?!, plesat ce pred vama uz zvuke nekih od najpoznatijih melodija popularne glazbe, arija iz poznatih opera, uz patriotske pjesme, uz klasike Aarona Coplanda, uz neke od Sinatrinih standarda kao sto je, za Las Vegas vrlo prikladna – Luck Be A Lady, i, naravno, uz melodije iz nezaboravnih brodvejskih musicala.....kao sto je “One,” iz musicala “The Chorus Line.”
Ortegina koreografija biser je prezicnosti Bellagio fontana. Njihovi vrhovi vec se naziru na povrsini jezera, glazba je pocela, pod pustinjskim suncem pocinje – nova carolija....U nedostatku slike, a i rijeci za opisivanje, neka koreografiju, uz zvuke te poznate melodije, umjesto Ortegine, radi vasa masta......