Pišući o putu predsjednika Busha u Tursku, "New York Times" ocjenjuje da do njega dolazi u trenutku slabljenja američke diplomatske moći, u kojem međunarodne organizacije i pojedine zemlje tjeraju Washington na strateške kompromise. "Dok predsjednik pokušava navesti saveznike da preuzmu veću ulogu u Iraku, nailazi na otpor kritičara njegovih ranijih jednostranih poteza, koji sada strahuju da je iračka misija na rubu propasti," piše "Times", koji se pita – hoće li nova pomirljivost Washingtona uopće pomoći, jer je, nakon tri godine, imidž predsjednika Busha u inozemstvu prilično jasno definiran.
"Washington Post" na naslovnici donosi opširnu analizu pod naslovom "Okupacija Iraka slabi Bushovu doktrinu". Pred početak rata u Iraku, podsjeća "Post", Bushova doktrina počivala je na četiri načela – preventivnim akcijama, unilateralizmu, važnosti Iraka u ratu protiv terorizma i demokratskoj transformaciji Iraka kao katalizatoru širih promjena u regiji. Od svega je, kažu brojni analitičari, preostalo samo jedno – promicanje demokracije. Washinington je odustao od unilateralizma i traži pomoć Ujedinjenih naroda i NATO-saveza. Drugih preventivnih napada uskoro sigurno neće biti, a terorizam se pogoršao, umjesto da nestane. Najveća žrtva problema u Iraku je, ocjenjuje washingtonski dnevnik, neokonzervativizam, kojega polako zamjenjuje – neorealizam.
A bostonski "Christian Science Monitor" piše da se nepopularnost američke administracije u svijetu počela održavati i na poslovne veze. Po prvi put od 1998, slabljenje američke reputacije počelo se odražavati na popularnost američkih marki proizvoda. Na primjer, vrlo se malo stranih firmi udružuje s američkima. Sada se postavlja pitanje – hoće li kod potrošača doista razviti jaka antipatija prema američkim proizvodima i što bi američke kompanije trebale učiniti da bi se od toga zaštitile.