Hladnoratovski NATO savez, koji je u tom razdoblju okupljao 16 članica, 1999.godine je dobio pojačanje ulaskom Poljske, Češke i Mađarske u članstvo. Ove godine, s još sedam novih članica, NATO je postao savez 26 zemalja. Još tri zemlje – Albanija, Hrvatska i Makedonija - u ovoj su fazi prve na listi čekanja. Prije odlaska hrvatskog izaslanstva na najvišoj razini na summit NATO-a u Istanbulu, Žorž Crmarić je razgovarao s nacionalnim koordinatorom za NATO u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova, Pjerom Šimunovićem.
ŽC: Gospodine Šimunoviću, između summita NATO-a u Pragu i ovog koji počinje u ponedjeljak, mnogi su visoki dužnosnici u svijetu izražavali uvjerenje da će Hrvatska biti pozvana u članstvo na Istanbulskom summitu. To se, međutim, neće dogoditi. Zbog čega?
PŠ: Ja nisam siguran da je u agendi NATO-a proširenje - nakon ovog koje se neposredno dogodilo sa sedam novih članica iz srednje i istočne Europe – bilo planirano, tako da s hrvatskog stanovišta nema razočaranja. Nema razočaranja jer mi, zapravo, sami nismo neke stvari do kraja napravili – što ćemo napraviti vrlo brzo. Kao što sam rekao, sa strane NATO-a, pozivnice u novi krug proširenja u Istanbulu nisu bile planirane. Međutim, sa stanovišta Hrvatske, kao i sa stanovišta Albanije i Makedonije – zemalja s kojima blisko surađujemo unutar Američko-jadranske povelje – mi bismo od Istanbula očekivali, a smatramo da to i zaslužujemo I smatramo da bi to bilo ohrabrujuće, jedan potpuno jasan signal, konkretan i precizan, da su naše tri zemlje predviđene u idućem krugu proširenja, znači – nakon summita u Istanbulu, sa pozivnicom najdalje do sljedećeg summita. Mi zajednički lobiramo I zajednički smo lobirali da u završnom priopćenju Istanbulskog summita bude na neki način sugerirano da će naša individualna spremnost da otpočnemo pregovore o pristupu NATO-u početi biti preispitivana nakon sljedećeg ciklusa MAP-a, što znači za oko godinu dana. To je s naše strane, jer imamo uvjerenje da ćemo tad biti spremni da budemo pozvani.
ŽC: Prilikom posjeta Hrvatskoj, glavni tajnik NATO-saveza Jaap de Hoop Scheffer je pohvalio napredak koji je Hrvatska postigla u ispunjavanju uvjeta za kandidaturu. Što vi mislite, koji su najteži poslovi koji vladi predstoje u ispinjavanju spomenuta četiri kriterija?
PŠ: Sa stanovišta posjeta glavnog tajnika, ja bih iz njegovog posjeta svakako izdvojio činjenicu da je on u više navrata, govoreći također i pred Saborom, jasno naznačio da u NATO-u – u samom Bruxellesu I u zemljama članicama – o Hrvatskoj ne razmišljaju kao o mogućoj, eventualnoj članici, nego kao o budućoj članici. Što se tiče posla koji pred vladom stoji, ja bih rekao da – ako bi smo podijelili uvjetovanost za NATO u dvije polovine – jedna bi bila političko-ekonomska, zakonodavna, društvena uvjetovanost, a druga vojno-sigurnosna. Ova prva polovica biva, na neki način, odrađena činjenicom naše kandidature za Europsku uniju, činjenicom početka naših pregovora za članstvo u uniji početkom iduće godine. Tako da, zapravo, kako se radi o uvjetovanosti koja ima iste kriterije, a I gdje se članstvo zemalja manje više poklapa, ta polovica uvjetovanosti će biti ispunjena vrlo brzo. Ta nam situacija, ustvari, omogućava da se usredotočimo na ovu drugu polovicu, a to je vojno-sigurnosan reforma koja će biti velikim dijelom razrađena i u našem neposrednom radu na našem strateškom pregledu obrane, koji je ključni obrambeni dokument zemlje.
ŽC: Gospodine Šimunoviću, jednostavnim rječnikom – što će ulazak u NATO značiti za Hrvatsku … Kako će život biti bolji?
PŠ: Mi često znamo reči – nakon svih povijesnih iskustava, Hrvatska sigurnost, elementarna državna sigurnost, bila je neprestano ugrožavana. Mislim da je posve bjelodano da članstvo u jednom ovako moćnom savezu kolektivne obrane Hrvatskoj donosi ono što kroz cijelu povijest nije imala… Znači, jedno apsolutno - ako išta u životu može biti apsolutno – jamstvo državne sigurnosti i terirtorijalne opstojnosti. Ja mislim da to nije mala stvar. Ovoga trenutka prijetnje kojima Hrvatska i zemlje članice NATO-a mogu biti izložene ne moraju biti toliko jasne, s obzirom da su prijetnje postale asimetrične i fluidne. Međutim, mi ne možemo znati kakve će prijetnje biti u budućnosti i kako će se međunarodni odnosi razvijati u budućnosti. U toj situaciji NATO odlično dolazi kao jedna konačna polica osiguranja protiv nepredvidljivosti povijesti.