Oleg Kalugin bivši je general KGB-a koji se svojedobno vrlo kritički osvrtao na sovjetski režim. Danas živi u Sjedinjenim Državama i prisjeća se sovjetske reakcije na rane dane predsjedništva Ronalda Reagana. Gospodin Kalugin kaže kako u to vrijeme ruske novine nisu Ronalda Reagana prikazivale samo kao čelnika konkurentske velesile i glasnogovornika jedne neprijateljske ideologije, već kao i osobnog neprijatelja koji predstavlja stvarnu i neposrednu opasnost za Sovjetski Savez. Međutim, što su čelnici tog doba – Brežnjev, Andropov i Červenko – uistinu mislili o Ronaldu Reaganu? Oleg Kalugin kaže da su mislili otprilike ono što se moglo čitati u sovjetskim novinama.
Oleg Kalugin: Nažalost informacije koje su kremaljskim čelnicima pružale sovjetske obavještajne službe bile su u skladu s propagandom sovjetske propagandne mašine tog vremena, a ona je pokušavala prikazati američkog predsjednika kao ratnog huškača, nekog tko se samo služi jezikom sile i nekog tko vodi svoju zemlju prema samom rubu propasti. Ako se sjećate, kremaljski su čelnici bili u poznim godinama, i uzimali su takve obavještajne podatke zdravo za gotovo.
Gospodin Kalugin dodaje da je naziv 'Carstvo zla', kojim je Ronald Reagan opisao Sovjetski Savez kao središte svih vrsta zlokobnih makinacija protiv zapadne demokracije, bio vrlo ozbiljno shvaćen i u KGB-u i u samom Kremlju.
Oleg Kalugin: I ruske obavještajne službe i čelnici doživljavali su to kao istinski iskaz, a ne kao neki manevar u predizbornoj političkoj kampanji, kakve često vidimo kod drugih kandidata. Smatrali su da je to istinsko Reaganovo uvjerenje. I u tom kontekstu uopće nije iznenađujuće da je Kremlj naložio obavještajnim službama da pronađu pouzdan dokaz da Sjedinjene Države pripremaju nuklearni napad. Moram napomenuti da je u tom trenutku sovjetsko rukovodstvo iskazivalo znakove paranoje, međutim, obavještajne službe su morale postupiti u skladu s njihovim instrukcijama. U tom trenutku, 1981. godine, Leonid Brežnjev je održao govor uposlenicima KGB-a, nakon čega je tadašnji šef te službe Jurij Andropov utemeljio tzv. 'Program raketnog nuklearnog napada', koji je otprilike trebao pročešljati sve američke međunarodne, ekonomske i vojne političke aktivnosti kako bi se otkrili dokazi da se priprema nuklearni rat.
Oleg Kalugin kaže da se taj program nastavio do kraja 1983, a do tada su se sovjetski obavještajci iscrpljivali tražeći dokaze da Ronald Reagan priprema nuklearni rat protiv Sovjetskog Saveza, odnosno da nije samo riječ o verbalnim prijetnjama...Bilo je jasno da američka vlada podržava ruske disidente i to tako što je javno stajala u njihovu obranu, kao i financiranjem različitih organizacija na zapadu koje su s njima bile povezane. Gospodin Kalugin smatra da je u doba pokreta oko sindikata Solidarnost, sovjetske tenkove izvan Poljske zadržalo jedino ono pritajeno upozorenje Sovjetima da Amerika i saveznici neće sjediti skrštenih ruku ukoliko Sovjetski Savez pokuša skršiti taj pokret. Međutim, jedna druga Reaganova strategija izazvala je najveću krizu u Kremlju.
Oleg Kalugin: I naposljetku, postojao je program 'Rata zvijezda'. To je dovelo do velike krize za sovjetsko rukovodstvo. Stvaranje sustava proturaketne zaštite značilo je jedno od dvije stvari. Ili će uskoro izbiti rat, a ako i ne izbije, onda Sovjetski Savez mora poduzeti adekvatne protumjere. A ekonomski nije bio u poziciji da to učini. Sovjetsko je rukovodstvo bilo zaprepašteno i omamljeno. Izgubilo je doticaj sa stvarnošću. Bilo je u stanju paranoje.
Oleg Kalugin kaže da je ta kriza dovela do uspona Mihaila Gorbačova na vlast i usvajanje pragmatičnije politike koja je bila spremna na kompromise. Po ovom bivšem generalu KGB-a, time je okončana jedna od najopasnijih faza hladnog rata...Kalugin kaže da je i Gorbačov ispočetka vjerovao obavještajnim službama koje su prikazivale Reagana kao ratnog huškača, međutim, kombinacija različitih faktora postupno je izmijenila njegovo mišljenje. Njegovi osobni susreti s predsjednikom Reaganom uvjerili su ga da je on čovjek s kojim se može surađivati. A Gorbačov je imao i neke vrlo trezvene i realistične savjetnike koji su učinili da postane svjestan stvarnosti situacije u kojoj se Sovjetski Savez nalazio. A kako je Gorbačov shvaćao da se Sovjetski Savez više ne može natjecati sa Sjedinjenim Državama ni ekonomski ni vojno, postao je spreman na ustupke predsjedniku Reaganu. A ti ustupci naposljetku su doveli do neizbježnog kraja Sovjetskog Saveza.