Pokojni američki predsjednik Ronald Reagan imao je dobre odnose s američkim Hrvatima, osobito onima iz Kalifornije, gdje je svojedobno bio guverner. Američki su Hrvati nastojali pomoći sunarodnjacima u Hrvatskoj aktivno lobirajući da Hrvatska stekne pravo na samostalnost. Medju ljudima koji su od početka političke karijere Ronalda Reagana imali kontakte s njim je i Petar Radielović iz Pasadene u okolici Los Angelesa. Upitali smo ga što smatra najvećom ostavštinom predsjednika Reagana?
Petar Radielović: Najveća ostavština je to što je on duboko vjerovao u pravdu, da će pravda pobijediti te da komunizam mora pasti. S padom komunizma u Sovjetskom Savezu i Istočnoj Europi označio je početak pada jugoslavenskog komunizma, koji je u to vrijeme bio na labavim nogama.
Ivica Puljić: Vi ste često imali kontakte s ljudima iz Republikanske stranke, pa i sa samim predsjednikom Reaganom. Kako je i kada predsjednik Reagan bio uključen u sve te aktivnosti koje možemo nazvati američko-hrvatskim vezama?
Petar Radielović: Mi smo kao američki Hrvati, a to je jako važno naglasiti, dakle kao gradjani ove zemlje, svako za sebe odlučivao u koju će stranku ići, ali većina nas smo republikanci. Kada se u Kaliforniji pokojni predsjednik Reagan kandidirao za guvernera onda smo mi radili u njegovoj kampanji. U isto je vrijeme u Republikanskoj stranci postojao jedan ogranak koji se zvao “captive nations” , odnosno “porobljeni narodi” i tu smo bili i mi, Hrvati. Tako smo pokušali raditi protiv Jugoslavije i to na najučinkovitiji način – kroz legalne strukture američkog političkog života. U tome nas je pokojni predsjednik podržao. U to je doba izabran za guvernera i kada smo ga zamolili da proglasi Dan hrvatske državnosti on ga je i proglasio za saveznu državu Kaliforniju. To nam je dalo podstreka da se još više angažiramo kako bi hrvatski narod došao do slobode.
Ivica Puljić: Ronald Reagan je imao susrete s američkim Hrvatima i prije i poslije nego je ušao u Bijele kuću, zar ne?
Petar Radielović: Tako je. Treba znati da se cijela djelatnost Hrvata u Americi može podijeliti na ono što čine Hrvati u New Yorku, Chicagu, Clevelandu i Kaliforniji, točnije u području Los Angelesa. Svaka je skupina na neki svoj način pokušavala što više prodrijeti u visoke redove američke administracije kako bi se pomoglo hrvatskom narodu. Tako da smo kroz te kontakte bili u vezi s pokojnim predsjednikom Reaganom. On je bio sjajan čovjek, a mi smo ga voljeli zato što je shvatio i znao da je komunizam naš neprijatelj. U našem slučaju to je bio srbo-komunizam, koji nas je gnjavio i terorizirao i mi smo tražili da hrvatski narod dobije pravo na svoju vlastitu državu.
Ivica Puljić: Može li se reći da je rad predsjednika Reagana i kroz svu ovu suradnju s američkim Hrvatima, kao i svi njegovi napori na rušenju komunizma, utkan i u samostalnu Hrvatsku?
Petar Radielović: Ja duboko vjerujem da je on u tome imao veliki doprinos, jer su njegov autoritet i njegova popularnost nama Hrvatima otvorila mnoga vrata. To se kasnije vidjelo kada su članovi Republikanske stranke, pogotovo senator Bob Dole, podržali Hrvatsku. Kad je trebalo Hrvatsku priznati, oni su je priznali. Sve je to nasljedstvo pokojnog predsjednika Reagana. On je jedan od najvećih američkih predsjednika i što se nas Hrvata tiče, pogotovo američkih Hrvata koji smo u Republikanskoj stranci, mi smo ga birali, mi smo radili za njega, ali on nam se i odužio u najtežim trenucima po nas, priznajući nam da imamo pravo na vlastitu državu. Mi smo uspjeli i ja mislim da je Hrvatska danas, baš na temelju svega toga, dobro pozicionirana u Americi i mi doista vidimo da hrvatski narod ima budućnost.
Kćerka Petra Radielovića, Mira Ricardel, obnaša dužnost pomoćnice američkog ministra obrane, zadužena za NATO savez. Ona je svojedobno radila u uredu predsjednika Reagana, a nakon toga je 15 godina bila savjetnica za vanjsku politiku senatora Roberta Dolea, predsjedničkog kandidata Republikanske stranke na izborima 1996.