U prvoj genetskoj analizi ljudskog mozga koji stari, znanstvenici sa sveučilišta Harvard identificirali su stotine gena koji su izravno vezani uz starenje, i koji se počinju mijenjati u 40. godini života.
"Ovo otkriće daje novo značenje četrdesetom rođendanu," izjavila je profesorica neurologije Ann Graybiel s MIT-a, komentirajući najnovije istraživanje.
Od važnosti je i otkriće da se brzina starenja tih gena znatno razlikuje među pojedincima u dobi između 40 i 70 godina. Neki pedesetogodišnjaci imali su gene slične genima mladih ljudi, a drugi su u istoj dobi već imali genetski obrazac osamdesetogodišnjaka.
Znanstvenici Medicinskog fakulteta sveučilišta Harvard prikupili su uzorke moždanog tkiva 30 neidentificiranih ljudi koji su umrli u dobi između 26 i 106 godina. Radilo se o "normalnim" mozgovima, bez znakova bolesti ili ozljede. Oko 4 posto od oko 11.000 identificiranih gena znatno se mijenja tijekom života i sudjeluje u procesu starenja.
Znanstvenici su također utvrdili da velik broj gena povezanih sa starenjem igra ulogu u funkcioniranju sinapse, prostora među neuronima u kojem se odvija komunikcija. Geni koji se starenjem najviše mijenjaju upravljaju radom nekoliko neurotransmitera, koji su povezani s učenjem i pamćenjem i njihova se aktivnost znatno smanjuje kako organizam stari.
Međutim, znanstvenici su također otkrili gene koji rade sve intenzivnije kako osoba stari. To su geni zaduženi za "popravke" na oštećenim proteinima moždanog tkiva i na oštećenim genima, te geni koji štite od slobodnih radikala, otrovnih molekula koje oštećuju stanice.