Za posjetitelje koji u Bijelu kuću uđu kroz glavni, sjeverni ulaz, jedan od prvih prizora je Reganov portret. Slikar je uspio ovjekovječiti karakteristični osmjeh koji su mnogi tumačili kao znak da je Reagan uvijek imao mirnu savjest.
“Bio je jak čelnik, s rijetkim darom neograničenog optimizma; vjerovao je u nekoliko vrlo značajnih, temeljnih načela kojih se čvrsto pridržavao te je – zahvaljujući tome – bio u stanju promijeniti svijet.”- riječi su Jamesa Bakera koji je u Reaganovu vladu došao kao predstojnik predsjednikovog ureda, da bi zatim postao ministar financija. U intervjuu televizijskoj mreži C.B.S. gospodin se Baker prisjetio Reaganovog početnog razdoblja u Bijeloj kući i jednog slučaja kad je najoštrije kritizirao Sovjetski savez.
“Veliki broj ljudi u diplomaciji i službi državne sigurnosti u Washingtonu i New Yorku i drugdje, počeli su podrugljivo govoriti o tom “kauboju, revolverašu i glumcu” koji je došao na predsjednički položaj iz Californije, pričali su kako su njegovi komentari nediplomatski i nespojivi s državničkim položajem. Povijest je, međutim, pokazala da je bio u pravu."- kaže Baker.
Oni koji su s predsjednikom Reaganom radili u Bijeloj kući kažu da je on bio duboko uvjeren u neodrživost Sovjetskog saveza – zemlje koju je zvao “zlom imperijom”. Državni tajnik Colin Powell je u zadnoj godini predsjednikovanja gospodina Reagana bio njegov savjetnik za državnu sigurnost te se prisjeća: “Bio je uvjeren da je – u krajnjoj liniji – Sovjetski savez predstavljao neuspjeli politički sistem; smatrao je svojom predsjedničkom obavezom da pomogne u okončanju tog sustava, ne da ga gurne niz liticu, nego da im usmjeravanjem pomogne u shvaćanju da mogu izabrati politički sistem koji je bolji.”
Gospodin Powell kaže da je od predsjednika Reagana naučio nekoliko važnih lekcija: kako ostati miran u vrijeme krize i kako postaviti jasne ciljeve. Naučio je i važnost optimističkog pristupa stvarima. … Ronald Reagan je radni dan započinjao slušanjem izvještaja koji mu je podnosio savjetnik za državnu sigurnost Colin Powell, čiji je zamjenik tada bio John Negroponte, iskusni diplomat koji je nedavno imenovan za američkog ambasadora u Iraku: “Svakog radnog dana, pola sata sam bio kod njega - zajedno s državnim tajnikom Powellom. Bez izuzetka, otpočinjao je sastanak s najnovijim vicevima, pričajući ih najmanje pet do sedam minuta. Čak ih je držao zapisane, u ladici.”
Ambasador Negroponte sjeća se, međutim, da je predsjednik Reagan imao i svoju ozbiljnu stranu, što – kako kaže – ljudi često potcjenjuju. … Njegovi najbliži suradnici sjećaju ga se kao principjelnog čovjeka koji je znao kada treba postići kompromis i kada treba pružiti ruku bivšem neprijatelju.