Amnesty International, međunarodna organizacija koja prati poštivanje ljudskih prava, objavila je svoje godišnje izvješće. Izvješće se odnosi na prošlu, 2003. godinu.
Većina poglavlja o Hrvatskoj bavi se problematikom ratnih zločina, odnosno njihovim procesuiranjem. U izvješću se navodi da je haaškom Tribunalu izručeno nekoliko optuženika za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini – što od strane vlasti i Hrvatskoj, što od strane vlade Srbije i Crne Gore.
Drugi optuženici i dalje izbjegavaju uhićenje – “neki, kako se čini, pod zaštitom hrvatskih vlasti” – što se odnosi na Antu Gotovinu. U izvješću Amnesty Internationala stoji da je haaški Tribunal odbio prijedlog za koji se kaže da ga je podnio predsjednik Mesić, a po kojem će se general Gotovina predati, ukoliko se izmijeni sadržaj optužnice.
Lokalni hrvatski sudovi sve češće, u većem broju, procesuiraju ratne zločine. Međutim, prema podacima Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi od 38 uhićenja za ratne zločine u 2003, 30 uhićenih bili su Srbi. Istovremenu, lokalni su hrvatski sudovi osudili 31 Srbina i 4 Hrvata za ratne zločine. Neka od suđenja nisu bila u skladu s međunarodnim standardima pravednosti – u tom se smislu spominje suđenje Mirku Graorcu u Splitu, osuđenom na 15 godina zatvora za ratne zločine, te kasnije prebačenom u zatvor u Republiku Srpsku. Kao primjer da se osuđuju i hrvatski građani, pa čak i visoko vojno osoblje, navodi se i presuda Mirku Norcu, te suđenje odgovornima za ubojstvo 18 Srba u okolici Osijeka, “slučaj Paulin Dvor”.
Svjedocima na takvim suđenjima, kao i žrtvama ratnih zločina, se međutim često prijeti ili ih se na druge načine maltretira. Primjerice, prijećeno je bivšim časnicima policije i hrvatske vojske koji su svjedočili na suđenjima za ratne zločine u Splitu i Šibeniku. U niti jednom od tih slučajeva nisu identificirane niti kaženjene osobe koje su im prijetile. Navodi se i slučaj obitelji bivšeg časnika Mile Levara, koji je ubijen 2000., nakon što je haaškom Tribunalu predao dokaze o ubojstvima Srba u Gospiću, 1991.
Izvješće napominje da hrvatske vlasti i dalje tragaju za oko tisuću i dvjesto osoba koje se vode kao nestale iz rata. Sredinom prošle godine, Zagreb je priopćio da je – u suradnji s vlastima Srbije i Crne Gore - ekshumirano oko 200 osoba hrvatske nacionalnosti. Odgovorni za ove nestanke hrvatskih, odnosno građana srpske narodnosti, uglavnom nisu identificirani – navodi se u godišnjem izvješću Amnesty Internationala.
U vezi povratka srpskih izbjeglica, navodi se da se tisuće nisu mogle vratiti zbog diskriminacije kojoj su izložene. U razdoblju od siječnja do studenog prošle godine registriran je povratak 9 tisuća osoba. Međutim, povratak je često privremen – UNHCR-ovo istraživanje u okolici Knina pokazuje da se stalno nastanilo tek oko 60 posto izbjeglica dok su se ostale vratile u Srbiju. Jedan od glavnih problema je povrat oduzetih stanova i kuća.