U Hamtramcku, u saveznoj državi Michigan može se čuti jedan novi zvuk. Naime, gradsko vijeće tog predgrađa Detroita, koje broji oko 20 tisuća stanovnika, dopustilo je da sedam lokalnih džamija pet puta dnevno, putem snažnog razglasa, poziva vjernike na molitvu. Neki u utjecajnoj zajednici poljskih katolika tuže se da im muslimanski poziv na molitvu smeta u vrijeme njihovog odmora, te da je i suprotan njihovim vjerskim uvjerenjima.
U Hamtramcku, mirnom mjestu koje se proteže na nekih pet kilometara četvornih, gradsko vijeće nikada se nije moralo nositi s pitanjem koliko mogu biti glasni pozivi na molitvu. Predsjednica vijeća, Karen Majewski kaže da se u ovom gradu svaki zvuk daleko čuje. Tu žive i radnici u automobilskoj industriji poput Billa Kinsmana koji je kako kaže – kronično neispavan. On objašnjava da mu je dodatna buka posljednja stvar koja mu treba: "Razglasna oprema im je glasna i to je pogrešno dopustiti. Što bi se dogodilo kad bih ja htio izraziti svoje divljenje prema country glazbi. Recimo da hoću glasno slušati grupu Charlie Daniel’s šest puta na dan preko snažnog razglasa. Tko ne bi reagirao?"
No, mnogi u gradskom vijeću kažu da u pitanju nije glasnoća nego sadržaj. Bob Golem kaže da se njegovo susjedstvo mijenja, ali sve dok se on i njegov susjed iz Bangladeša ne počnu 'nabacivati religijom', odlično se slažu. On dodaje da se divi tome koliko često se njegovi muslimanski susjedi mole, no kaže da to on ne želi čuti preko razglasa po cijelom gradu "Previše mi je kao kršćaninu da budem izložen uvjerenjima druge religije pet puta na dan, sedam dana tjedno. Ovo je jako malo mjesto. Trebam li zatvoriti prozore i vrata kako to ne bih čuo? To nije u redu."
Bashar Imam, uspješan je poslovni čovjek. Posjeduje dvije liječničke ordinacije i jedan gradski blok. Amerikanac je sirijskog podrijetla te kaže da sve što ima duguje Americi, zemlji mogućnosti i svojoj vjeri. Naposljetku, dodaje, on u Americi ima pravo prakticirati svoju vjeru, a na primjedbe koje se mogu čuti uzvraća: "Upravo je patetično da jedini put kad moji sugrađani Amerikanci žele razumijeti ono što mi kažemo, to je samo onda kada se osjećaju uvrijeđenima."
Riheje Aoun vrti glavom u nevjerici. Toliko rasprava, kaže, a svi govore o istom bogu samo pod drugim imenom. Ona smatra da mujezinov poziv na molitvu nije ništa glasniji od zvona Katoličke crkve i zvuka orgulja koji se često čuje nad gradom: "Kao što meni zvuk crkvenih zvona ne predstavlja problem, njima ne bi trebao smetati naš poziv na molitvu. Svima kažem, mi smo unutra svi isti. I oni i mi smo Amerikanci. Ja sam rođena i odrasla u Americi. I svi trebamo biti jednako tretirani.
Pa ipak mišljenja se razlikuju, a uskoro bi ovo pitanje moglo doći i do suda. Gradski odvjetnici već pripremaju materijal za obranu u mogućoj tužbi ljutitih građana koji se protive odluci o dopuštanju emitiranja muslimanskog poziva na molitvu putem razglasa.