Otkriće o zlostavljanju iračkih zatvorenika u Iraku ne samo da je šokiralo cijeli svijet, već je i potaknulo raspravu o tome što je dozvoljeno, a što nije u tretmanu zatvorenika u doba rata. Za profesionalce, koji provode ispitivanja, nije uvijek jasno kako se treba postaviti prema zatvoreniku.
Prije samo nekoliko dana, ime Abu Ghraib nije značilo gotovo ništa izvan Iraka. Sada se to ime zloglasnog zatvora u Bagdadu nalazi na naslovnicama novina diljem svijeta. Michael Ignatieff, direktor Centra za ljudska prava Carr pri sveučilištu Harvard, kaže da su fotografije i optužbe iz tog zatvora potaknule mnoge da se zapitaju je li rat protiv terorizma oslabio etičke norme tretmana zatvorenika.
"Jedan general, koji radi kao vojni odvjetnik, kazao je da su te fotografije jednake velikom vojnom porazu Sjedinjenih Država. To je prava katastrofa za ugled američke vojske i nameće neka ozbiljna pitanja o tome kako se provode ispitivanja u ratu protiv terorizma," kaže gospodin Ignatieff.
Međunarodno humanitarno pravo i američki vojni zakoni definiraju pravila o prihvatljivom tretmanu zatvorenika, pogotovo u vezi s ispitivanjem. Međutim, neka od tih pravila mogu se različito interpretirati. Stres i vrijeđanje su prilično uobičajene metode, kažu istražitelji. Van Ritch, bivši časnik američke vojne obavještajne službe, kaže da je ponižavanje, koje se vidi na fotografijama iz Abu Ghraiba, ne samo neprihvatljivo, već i da nema veze s ispitivanjem.
"Nekoga možete natjerati da sjedi na stolici s kukuljicom preko glave satima da bi ga dezorijentirali. No, kada fotografirate zatvorenika kojeg ste natjerali u ponižavajuću situaciju, to je neprihvatljivo," ocjenjuje Van Ritch.
Mučenje je zabranjeno. Vojni priručnici kažu da je mučenje, osim toga, i kontraproduktivno, jer će ispitanik reći bilo što da bi zaustavio bol. Smatra li se mučenjem samo fizičko zlostavljanje? Neki misle da je i ponižavanje zapravo mučenje. Međutim, Mike Ritz, bivši vojni istražitelj, kaže da u nekim slučajevima mučenje zapravo daje rezultata.
"Ja sam jedan od rijetkih istražitelja koji će vam otvoreno reći da mučenje daje rezultata, no samo ukoliko postavljate prava pitanja. Znači, zarobljenika ne smijete navoditi na odgovore, niti ga prisiljavati da vam se ispovijedi," kazao je gospodin Ritz.
Bojnik William Casebeer, koji predaje filozofiju i vojnu etiku u akademiji američkog ratnog zrakoplovstva, kaže da bi institucionaliziranje mučenja kao istražne metode u vojsci, imalo duboke psihološke efekte na američko društvo.
"bismo imali institucije na koje ne bismo bili posebno ponosni. Zamislite kako bi se osjećao vojnik koji bi na svojoj uniformi nosio oznaku "stručnog mučitelja"," smatra William Casebeer.
Uz to, kažu obavještajni stručnjaci, doista dobar istražitelj može od zatvorenika dobiti potrebne odgovore i bez mučenja.