Neki od najspektalkularnijih krajolika na svijetu ujedno su i među najugroženijima. Daniel Glick, koji piše o zaštiti okoliša za "Newsweek" i druge časopise, tijekom petomjesečnog odmora s obitelji obišao je neke od navedenih mjesta te je svoje utiske s puta objavio u knjizi, naslovljenoj “Monkey Dancing – Ples majmuna", s podnaslovom "Otac, dvoje djece i putovanja na krajeve svijeta”.
Daniela Glicka je na putovanje opisano u knjizi “Ples majmuna” ponukao niz osobnih tragedija. Njegova supruga je zatražila razvod i preselila u drugu saveznu državu, ostavivši mu na staranje njihovo dvoje djece. Osim toga, njegov brat je umro od raka. Jedan duži odmor se činio kao dobra ideja, kako za podizanje morala, tako i da se vidi svijet kojem prijeti nestanak. "Pročitao sam u New York Timesu izvješće sa simpozija o koraljnim grebenima u kojem jedan biolog mora kaže da je stanje toliko loše da će, dok moja djeca dođu u moje godine, oko polovina koraljnih grebena na svijetu biti mrtva. Tada sam odlučio da odvedem svoju djecu da vide neke od tih mjesta prije nego što ona nestanu".
Zoe Glick se sjeća kako je tada pomislila da joj otac gubi razum. "Ne događa vam se svaki dan da tata dođe i kaže vam: "Djeco, jeste li za put oko svijeta?" U prvi mah sam pomislila kako će to biti sjajno, međutim, onda sam se sjetila da to znači da pet mjeseci neću moći vidjeti svoje prijatelje".
To je značilo da su i Zoe, koja je imala 9 godina, i njen trinaestogodišnji brat Kolya nekoliko mjeseci izostali iz škole. Njihovi nastavnici su im dopustili da odu na put, ali pod uvjetom da usput pišu domaće zadaće i vode dnevnik o svemu što budu vidjeli. Za početak puta Daniel Glick izabrao je Veliki koraljni greben uz sjeveroistočnu obalu Australije. Nakon toga, posjetili su Bali, Borneo, Vietnam, Kambodžu i Nepal.
Na Borneu su imali priliku vidjeti kako rudarstvo i drvna industrija ugrožavaju stanište orangutana, a u Vijetnamu su posjetili park koji udomljuje neke od posljednjih primjeraka javanskog nosoroga. O svojim dojmovima s puta Daniel Glick kaže: "Uistinu me je zabrinulo kad sam shvatio da, u bilo kojoj zemlji u koju odem, mogu naći neku životinjsku vrstu ili neki krajolik koje ugrožava ljudska djelatnost. Kombinacija rasta stanovništva i siromaštva predstavlja dvostruko prokletstvo za bilo koji prirodni sustav. Tamo gdje se ljudi moraju boriti da bi preživjeli, teško je, na primjer, osjećati krivicu što u rijeku ispuštate živu da biste zaradili nekoliko dolara u rudniku zlata".
Daniel Glick je uvjeren da je putovanje pomoglo njegovoj obitelji da razvije osjećaj povezanosti sa svijetom oko sebe, i to ne samo s prirodom, već i s drugim kulturama i religijama.