Ovaj tjedan prošao je rok u kojem Amerikanci moraju predati porezne prijave. Mnoge porezne obveznike, pogotovo one koji duguju poreze, 15. travnja ispunjava jezom. Ukoliko ne predaju prijave, mogao bi ih posjetiti poreznik kao što je Richard Yancey, koji je proveo više od deset godina prikupljajući neplaćene poreze za saveznu vladu. O svojim iskustvima napisao je i knjigu "Confessions of a Tax Collector – Ispovjedi jednog poreznika".
Iako ih mnogi Amerikanci doživljavaju kao neprijatelje, kaže Richard Yancey, poreznici se međusobno odnose kao članovi obitelji. Prisjeća se da mu je tijekom obuke za poreznika rečeno da ulazi u bratstvo i da mora za sobom ostaviti normalni život. U svojoj knjizi "Ispovjedi jednog poreznika", Richard Yancey vodi čitatelja u taj zatvoreni svijet.
"Tu vlada mentalitet "nas" protiv "njih". Tijekom obuke mnogi poreznici prolaze kroz razvode – zbog dva razloga. Prvi su sami porezni propisi. O slučaju na kojem radiš ne smiješ razgovarati ni sa kime, jer bi mogao otkriti povjerljive informacije. Dakle, ne možeš otići kući i povjeriti se supruzi. Sve da to i učiniš, nitko te ne bi razumio, jer poreznici imaju vlastiti jezik. Čak i ne govore o porezima, već o modulima," kazao nam je.
Prije nego što je postao djelatnik Porezne službe, Richard Yancey je studirao pravo, pisao scenarije, te radio u trgovini i na ranču. Kako je rekao, svoju karijeru počeo je potpuno nevino, no kasnije je shvatio punu moć Porezne službe. Ukoliko dugujete poreze, poreznici vam mogu oduzeti kuću, reći koliko smijete trošiti na hranu, a koliko na režije. U svojoj knjizi piše kako je prijetio jednoj vlasnici vrtića, koja, zbog loše financijske situacije, nije platila svoje poreze.
"Baš kao i svi porezni obveznici, pitali smo se zašto Porezna služba utjeruje poreze od ljudi kao što su ta vlasnica vrtića, a ne čini ništa protiv ogromnih korporacija, koje svake godine prijavljuju ogromne gubitke na papiru i nikada vladi ne duguju ništa, iako ostvaruju ogromne profite. Na kraju vas ipak to prestane brinuti. Ta žena je dugovala oko 50 tisuća dolara u porezima. Morao sam odlučiti hoću li je pustiti ili ću joj oduzeti kuću. Ipak sam je pustio," rekao je.
Richard Yancey piše i o ljudima, koji ne žele plaćati poreze, a pri tome se pozivaju na ustav, sumnjiče Poreznu službu da želi kontrolirati cijeli svijet i slično. Mnogi od njih su prilično siromašni i zbunjeni, pa ih je Yancey kažnjavao relativno blago. No, u svojem radu, imao je posla i s prilično ogorčenim, pa i nasilnim ljudima.
"Ljudi su na mene pljuvali, gurkali su me i udarali. Čuo sam takve psovke, da bi od njih i mornar porumenio. Nitko ne želi na vratima vidjeti poreznika. Mrze nas više i od zubara. Nadam se da će ljudi koji pročitaju moju knjigu shvatiti da smo i mi samo ljudi i da radimo u vrlo čudnoj organizaciji. Neki čitatelji već su mi se javili. Kažu da nikada nisu shvaćali pod kojim pritiskom radimo," priča nam.
Richard Yancey kaže da je prestao raditi kao poreznik kada je shvatio da je izgubio svaki osjećaj za porezne obveznike od kojih je pokušavao utjerati poreze. Kako kaže, u tih je deset godina svoje porezne karijere skupio je dovoljno materijala za još nekoliko knjiga o poreznicima.