Navodi o iračkom arsenalu oružja za masovno uništavanje svojedobno su poslužili kao glavno opravdanje za rat protiv Iraka. Međutim, godinu dana nakon početka rata, takvo oružje nije pronađeno. Stručnjaci imaju više pitanja nego odgovora. Mnoga pitanja odnose se na efikasnost američkih obavještajnih službi u Iraku.
Je li Irak uopće imao oružje za masovno uništavanje, kao što tvrde jedni, ili ga je uništio prije rata, kao što smatraju drugi? U intervjuu za Glas Amerike, bivši šef američkih inspektora za oružje David Kay izjavio je da njegova ekipa nije našla u Iraku dokaze da je to oružje ikada postojalo. No, ako ga nije bilo, zašto je Saddam pokušavao uvjeriti svijet da ga ima, što ga je uvuklo u rat i na koncu, u američko zarobljeništvo?
Richard Perle, bivši pomoćnik ministra obrane za međunarodnu sigurnost i savjetnik administracije predsjednika Busha, ne slaže se s tvrdnjom da Irak nije imao oružje za masovno uništavanje. Kako kaže, Saddam je imao kemijsko i biološko oružje, barem priej rata."Znamo da se to oružje proizvodilo i znamo da se od Saddama tražilo da to objasni. On je to odbijao. U tom se trenutku, dakle, samo moglo zaključiti da je oružje sakrio, i da to ne želi priznati. To su vjerovale sve obavještajne agencije na svijetu".
Danas se postavlja pitanje – kako su obavještajni krugovi, ne samo u Sjedinjenim Državama, već i u Britaniji i drugdje, mogli tako pogriješiti. Gospodin Perle slaže se da se radilo o ozbiljnoj, no za sada neobjašnjivoj pogrešci. David Kay ne vjeruje da su se obavještajni podaci namjerno iskrivljavali, kao što to tvrde neki protivnici administracije. Prema njegovim riječima, nakon što su inspektori Ujedinjenih naroda napustili Irak 1998, obavještajne agencije imale su znatno manje izvora podataka. "Nakon 1998, sve više smo se oslanjali na prebjege, izbjeglice koje su organizirale skupine emigranata i koje su imale vlastite političke ciljeve, uključujući eliminiranje Saddama. Oni su nam pričali priče o Saddamovom oružju za masovno uništavanje, no te priče nisu bile istinite".
Kritičari tvrde da su obavještajni podaci politizirani za potrebe administracije koja je već bila odlučila svrgnuti Saddama Husseina. Joseph Nye, također bivši pomoćnik ministra obrane za međunarodnu sigurnost, a danas dekan Fakulteta političkih znanosti na Harvardu kaže da je administracija birala samo one obavještajne podatke koji su joj išli u prilog."Mislim da su obavještajne službe zakazale. Također, vjerujem da su političari preuveličavali obavještajne podatke i birali samo ono što je odgovaralo njihovim namjerama. To se događalo ne samo u Sjedinjenim Državama, već i u Britaniji i drugdije".
Richard Perle, međutim, odbacuje ovu tvrdnju."Jedno je posve sigurno. Nitko nije pokušavao zavarati javnost o našim obavještajnim podacima. Učinili smo sve što smo mogli da bi pripremili naše vojnike za mogući irački kemijski napad. To nije bila obična šarada. To smo učinili jer smo vjerovali da Saddam ima velike zalihe takvog oružja".
Bijela kuća je osnovala dvostranačku komisiju koja će istražiti obavještajne propuste. Međutim, stručnjaci na obje strane kažu da je kredibilitet američkih obavještajnih službi narušen i da ih treba reformirati.