Kad se, u srijedu, 24. ozujka, pred americkim Vrhovnim sudom nasao slucaj Michaela Newdowa, ateista iz Kalifornije, koji trazi da se iz prisege vjernosti americkoj zastavi i Republici, u skoli koju pohadja njegova kci i u skolama u cijeloj zemlji, izbace one dvije rijeci - pod Bogom – jer “predstavljaju krsenje americkog Ustava,” prve reakcije clanova Vrhovnog suda bile su skepticne.
“Izjava ne zvuci kao molitva. Mozete se ne slagati sa rijecima “under God,” ali te dvije rijeci, izjavu ne cine molitvom,” rekao je predsjednik Vrhovnog suda Sjedinjenih Drzava, William Rehnquist. “Bog je, u ovom kontekstu, tako genericki da predstavlja neutralni izraz vjere.” “Imate pravo u toj izjavi NE sudjelovati, ”bili su odgovori nekih drugih sudaca. Konacna odluka Vrhovnog suda ocekuje se pocetkom srpnja.
“Prisezem vjernost zastavi Sjedinjenih Americkih Drzava i Republici koju ona predstavlja, jednoj naciji, pod Bogom, nedjeljivoj, sa slobodom i pravdom za svakoga.”
Pomislit cete da te rijeci sezu na sami pocetak povijesti Sjedinjenih Drzava, no to nije istina. Prvih, originalnih, trinaest drzava bile su dom ljudima najraznolikijih vjera. Autori americkog Ustava bili su svijesni opasnosti od sukoba ukoliko u Sjedinjenim Drzavama bude proglasena jedna sluzbena vjera, kao sto je to bio slucaj u vecini evropskih zemalja tog vremena, pa je u Povelji o pravima, dodanoj Ustavu 1791. godine, receno da Sjedinjene Drzave nemaju nikakvu sluzbenu vjeru te da, kad je vjeroispovjed u pitanju, svatko ima punu slobodu. U Ustavu, dakle, nema spomena Boga.
Nema ga niti u originalnoj Prisezi vjernosti, a nema u njoj spomena niti Sjedinjenih Americkih Drzava. Originalna glasi: Prisezem vjernost svojoj zastavi i Republici koju ona predstavlja….”, jer autor je zelio da prisegu moze izgovarati bilo koji gradjanin, bilo koje od zemalja. I protivio se kad su njegovima dodane rijeci “zastava Sjedinjenih Drzava.”
Prisegu vjernosti napisao je, 1892, Francis Bellamy, sin baptistickog svecenika iz drzave New York, i sam svecenik, i slobodni zidar i socijalist i novinski pisac, suradnik u obiteljskom casopisu Youth Companion. U tom su listu bile i tiskane 22 rijeci njegove Prisege, a napisao ih je kao odgovor na izvrsni zahtjev predsjednika Benjamina Harrisona da se u americkim skolama, te godine, dostojno proslavi 400. obljetnica Kolumbovog putovanja.
Na Columbus Day, blagdan u spomen otkrica Amerike, u listopadu 1892, dvanaest je milijuna skolaraca i recitiralo rijeci Bellamyjeve originalne Prisege. Njih bi se, valjda, mogao sjetiti samo jos netko tko se sjeca prvog svjetskog rata, jer vec 1923, u zelji da zaboravi Evropu i ratne nevolje i da se zivot u Americi, tada sa Warrenom Hardingom u Bijeloj kuci, sto prije vrati u normalno stanje, prihvacen je prijedlog organizacije americkih veterana – American legion – da se dvije Bellamyjeve rijeci – svojoj zastavi – zamijene sa “zastavi Sjedinjenih Drzava,” kako bi djeca imigranata tocno znala o cijoj zastavi se radi. Godinu kasnije, 1924, izraz je bio dotjeran dodavanjem “Amerike,” odnosno “Americkih.”
Na 50. obljetnicu Prisege, 1942, kad je Kongres Prisegu usvojio kao dio pravila kojim se odredjuje ponasanje kad je u pitanju nacionalna zastava, Prisega je vec stekla snaznu institucionalnu ulogu, a zakonodavstva nekih saveznih drzava uvela su je, u svojim skolama, kao svakodnevnu obavezu. Usprotivili su se i pojedinci i skupine i Vrhovni sud donosi odluku, 1943, prema kojoj niti jedno dijete ne mora recitirati Prisegu ako to ne zeli ili nece.
Desetljece kasnije, u strahu od nadiruceg bezboznog komunizma, a zahvaljujuci uglavnom lobiranju katolicke bratske organizacije Knights of Columbus, Vitezovi Kolumba, Kongres odobrava dodavanje Prisezi dviju rijeci - pod Bogom, u sklopu izraza “jedna nacija, nedjeljiva,” a 14. srpnja 1954, zakonski je prijedlog prihvacen potpisom predsjednika Dwighta Eisenhowera.
Prva koja se toj odluci usprotivila bila je kcer Francisa Bellamyja, potom i sacica ateista onog vremena, a onda, zabrinuti da uvodjenje dviju rijeci predstavlja krsenje nacela o razdvajanju drzave i crkve, i veliki broj clanova organizacije ACLU, organizacije predane zastiti osnovnih gradjanskih sloboda za sve Amerikance. Sponzori zakona, ocekujuci takve reakcije, docekali su ih odgovorom da dvije nove rijeci zapravo nemaju religiozno znacenje te da treba praviti razliku izmedju postojanja vjere kao institucije i vjerovanja u suverenost Boga.
Otada, svakih nekoliko godina, na sudovima saveznih drzava poneko osporava dvije rijeci dodane Prisezi vjernosti “zastavi Sjedinjenih Americkih Drzava i Republici koju ona predstavlja,” no nikad nisu daleko stigli, sve do 2002, kad je savezni prizivni sud u Kaliforniji presudio da rijeci “pod Bogom” predstavljaju krsenje ustavnog nacela o razdvajanju drzave i crkve i stoga slucaj sada - pred Vrhovnim sudom Amerike.
Za Bellamyja, kljucne rijeci su bile “nedjeljiva” i “sloboda i jednakost za svakoga.” Tesko je reci na ciju bi stranu danas, sto i dvanaest godina kasnije, stao autor Prisege. Kao vecina autora, vjerojatno bi se usprotivio tome da netko dira u njegovu prozu. Ironicno je to da se raspra vodi oko dvije rijeci koje se odnose na Boga, a koje je taj zaredjeni svecenik izostavio iz Prisege vjernosti “zastavi Sjedinjenih Americkih Drzava i Republici koju ona predstavlja.”