Iako u kino-dvoranama diljem svijeta uglavnom igraju filmovi iz skupe holivudske produkcije, tzv. neovisni filmovi iz manjih studija postaju sve gledaniji i sve utjecajniji. O ovom fenomenu upravo je objavljena i knjiga, naslovljena "Down and Dirty Pictures – Niskobudžetni filmovi - Miramax, Sundance i uspon neovisnog filma" autora Petera Biskinda.
Hit-komedija "Lost in Translation" bavi se odnosom dvoje Amerikanaca, koji se sreću u Tokiju. Film je režirala Sofia Coppola, relativno mlada i nepoznata redateljica, ali iz utjecajne holivudske obitelji. Je li njen film iz neovisne produkcije?
Peter Biskind kaže da i jest i nije. Prema njegovoj definiciji, neovisni filmovi krše klasične holivudske formule. "U takvim je filmovima važniji razvoj likova, od razvoja same radnje. Neovisni filmovi često nemaju sretan kraj. Često eksperimentiraju i uglavnom se u njima pojavljuju manje poznati glumci. 'Lost in Translation' u principu nema zapleta, a pogotovo nema sretan kraj. To je neka vrst hibrida".
Peter Biskind kaže da je svoju knjigu naslovio "Niskobudžetni filmovi", jer neovisni redatelji često snimaju s vrlo malo novca, a za raspoloživa sredstva konkurencija je vrlo velika. Ipak, on ističe da su upravo neovisni redatelj u zadnjih nekoliko godina snimili najzanimljivije i najinovativnije filmove u modernoj američkoj kinmatografiji, te da su stoga stekli i vjerne poklonike. "Tijekom devedesetih studio Miramax, koji vode braća Weinstein, počeo je vrlo agresivno reklamirati neovisne filmove i doveo ih u velike kino-dvorane".
Peter Biskind u prvom dijelu svoje knjige obrađuje uspon braće Weinstein, od sitnih organizatora rock koncerata do holivudskih mogula. Drugi dio je posvetio Redfordovom Institutu Sundance u Utahu. Glumac i režiser Robert Redford u početku je pozivao slabo poznate redatelje u svoje odmaralište u Utahu, gdje su njihova djela kritički analizirali vodeći holivudski profesionalci.
To je okupljanje kasnije preraslo u godišnji filmski festival, na kojem se premijerno prikazuju fimovi poput svojedobno vrlo uspješne komedije Stevena Soderbergha "Seks, laži i videovrpce". "Seks, laži i videovrpce bio je prvi film koji se doista probio zahvaljujući Sundanceu. Do tada je Sundance bio manje poznat festival, na kojem su se prikazivali regionalni filmovi relativno nezanimljive tematike. Danas je to mjesto na kojem neki film može biti otkriven i pušten u široku distribuciju".
Na Sundanceu je premijerno prikazan i triler Quentina Tarantina "Reservoir Dogs", koji je Miramaxu donio velike prihode. Miramax je danas vlasništvo kompanije Disney i njegovi filmovi sve više nalikuju standardnim holivudskim hitovima. Ipak, Peter Biskind vjeruje da u Americi još uvijek ima dosta manje poznatih, ali dobrih redatelja, koji žele svoje osobne vizije pretočiti na filmsku traku. To je, kako kaže, danas i moguće zahvaljujući relativno jeftinoj DVD tehnologiji. No, iako je konkurencija velika, one najbolje čekaju i velike nagrade – uspjeh u Hollywoodu i mnogo šira publika za njihova djela.