Senat je nedavno odobrio predsjednikov prijedlog proračuna za fiskalnu 2005. godinu, koja počinje u listopadu, a završava u rujnu. Predsjednikov prijedlog proračuna, u visini od oko dva bilijuna i 500 milijardi dolara, izazvao je oštre kritike iz redova Demokratske stranke, ali bilo je i kritika iz predsjednikove vlastite, Republikanske stranke. U sljedećem izvješću osvrćemo se na žestoke rasprave koje su se posljednjih tjedana vodile o tome kako potrošiti novce iz savezne blagajne.
Kritika predsjednikova saveznog proračuna predstavlja svojevrsnu normu ponašanja ovdje u Washingtonu – bez obzira tko je predsjednik i kojoj političkoj stranci pripada. Zapravo, kritika prijedloga godišnjeg proračuna jedna je od konstantnih tema washingtonske političke scene. Primjerice, ovogodišnji prijedlog predsjednika Busha bio je “star” tek nekoliko sati, a demokratski ga je član senatskog Odbora za proračun Kent Conrad nazvao "prijevarom". "Pogledajte što predsjednik govori svake godine. Uvijek griješi u svojim procjenama. Sad nam kaže - 'koncentrirajmo se na dio proračuna o domovinskoj sigurnosti'. Predsjednik se s nama poigrava. On ne postupa iskreno kada su u pitanju interesi građana".
Ova optužba čuje se vrlo često. Postupak donošenja saveznog proračuna je krajnje složen posao i česte su iznenadne promjene u vezi budućih troškova nacije. Zakonodavci koji nadgledaju vladino trošenje novca na domaćem planu – primjerice, državnu pomoć siromašnima - često tvrde da se zanemaruju mnoge društvene potrebe. Drugi pak tvrde da su porezi previsoki i da vlada treba smanjiti potrošnju.
Česti su i prijepori o troškovima američke vanjske politike. Mnogi članovi Zastupničkog doma i senatori smatraju da Amerika treba pojačati financiranje projekata u inozemstvu, pogotovo obnovu Iraka. Drugi pak smatraju da Amerika treba prvo riješiti brojne probleme kod kuće, prije no što se počne baviti drugim zemljama. Način na koji se troše novci poreskih obveznika odražava prioritete zemlje – tvrdi Strobe Talbot, bivši je zamjenik državnog tajnika u administraciji predsjednika Clintona. "Postoji tek nekoliko pitanja koja su možda važnija za budućnost zemlje. Savezni proračun ima ogroman utjecaj na američku vodeću ulogu u svijetu".
Oko dvije trećine proračuna za sljedeću godinu već je “rezervirano” za savezni mirovinski fond i zdravstvenu zaštitu sadašnjih, ali i budućih umirovljenika. Novci iz vladina mirovinskog fonda, s političke se točke gledišta, smatraju “nedodirljivima”. Naime, umirovljenički lobi je u Sjedinjenim Državama jedan snažan i dobro organiziran.
Joseph Bolton direktor je vladina Ureda za upravu i proračun, koji pomaže predsjedniku da pripremi prijedlog saveznog proračuna. Nedavno je pred Kongresom objašnjavao kako vlada namjerava potrošiti dio proračuna koji nije rezerviran za mirovine."Nastavlja se s podrškom za tri najvažnija prioriteta: pobjeda u ratu protiv terorizma, zaštita od terorizma na unutrašnjem planu i jačanje gospodarstva. Predsjednik je odlučan u namjeri da osigura sve što je potrebno za sigurnost građana, dok istovremeno ograničava potrošnju u drugim sektorima. Od 11. rujna 2001. godine, više od tri četvrtine tzv. 'diskrecione' potrošnje izravno je povezano s obranom od terorističkih napada – kako bi se poboljšala domovinska sigurnost i vođenje rata protiv terorizma".
Međutim, kritičari napadaju prijedlog proračuna s nekoliko strana. Kwame Kilpatrick, gradonačelnik Detroita, smatra da bi savezna vlada trebala novac američkih poreskih obveznika trošiti u samim Sjedinjenim Državama, i ne bi ga smjela slati u inozemstvo. " Ekonomija ove zemlje vodi se u 320 gradskih regija. One stvaraju oko 85 posto našeg gospodarskog proizvoda i usluga. Dugoročni uspjeh naše zemlje ovisi o jačanju ekonomije i otvaranju dobro plaćenih radnih mjesta u gradovima. To se može postići ako budemo ulagali u infrastrukturu. Predsjednik za obnovu Iraka traži dodatnih 20 milijardi dolara. Došao je trenutak da predsjednik iskaže istu odlučnost kada je u pitanju dobrobit američkih gradova".
Predsjednikov proračun za 2005. godinu predviđa 500 milijardi dolara više nego što će savezna vlada prikupiti od poreza. Demokratski senator Kent Conrad upozorava da će zbog toga proračunski manjak i dalje rasti te će dostići astronomske razmjere...Savezni proračunski manjak brine i fiskalne konzervativce u predsjednikovoj Republikanskoj stranci. Međutim, mnogi od njih ne žele da deficit uklanja povećavanjem poreza. Zapravo, oni pozivaju na dodatna, još veća smanjivanja poreza. Tvrde da će nacionalni dug i proračunski manjak nestati kada se ekonomija ponovno zahukta, što će proširiti poreznu bazu i, naposljetku, povećati prihod savezne vlade.
Ministar financija John Snow objašnjava da je vladina potrošnja prošle godine rasla zbog troškova rata protiv terorizma. A za pozitivne ekonomske trendove, koji su zabilježeni prošle godine, zaslužno je vladino smanjenje poreza. "Kad razgovaram s poslovnim ljudima iz drugih zemalja, oni su jednostavno zapanjeni da se američko gospodarstvo tako dobro drži. To možemo zahvaliti poslovnom duhu Amerikanaca i adaptibilnosti naših institucija, uključujući Kongres, koji je prošle godine usvoji zakon o smanjenju poreza. Bez tog zakona, američko gospodarstvo ne bi bilo tu gdje je sada".
Žestoke rasprave o saveznom proračunu stare su koliko i same Sjedinjene Države. Ustav Sjedinjenih Država daje Kongresu pravo da propisuje poreze i donosi zakone o tome kako se tako prikupljeni novac troši. Međutim, Ustav isto tako postavlja predsjednika kao čelnika savezne vlade. On ima ovlasti potrošiti novac, ali samo ako to Kongres odobri...Očekuje se da će se o konačnoj i usklađenoj verziji proračuna za 2005. glasovati u listopadu. U studenome se održavaju izbori, za predsjednika države i dobar dio Kongresa. Zbog toga, očekuje se da će se stranačka prepucavanja u vezi saveznog proračuna još intenzivirati.