Na Konferenciji o starenju održanoj u Sydneyu znanstvenici su upozorili na nejednakosti u očekivanom životnom vijeku među stanovnicima različitih zemalja. Te razlige bi mogle dovesti do migracija naroda iz siromašnih u bogatije zemlje. Sudionici sastanka kažu da će sve brojinije starije stanovništvo imati sve veći utjecaj na budućnost svijeta.
Među navedenim primjerima su Japan i Sierra Leone. Novorođenče u Japanu može očekivati da će poživjeti do 82. godine, za razliku od djeteta rođenog u Sierra Leoneu, afričke zemlje u kojoj prosječni životni vijek jedva dostiže 35 godina. Nejednakost u očekivanoj životnoj dobi velika je usporede li se Kanada – u kojoj očekivani životni vijek iznosi 79 godina – s Haitijem, s prosječnim životnim vijekom od 50 godina.
Alex Kalache, iz Svjetske zdravstvene organizacije, kaže da bi ovakve nejednakosti mogle natjerati mnoge stanovnike siromašnih krajeva na preseljenje u bogatije zemlje, u potrazi za boljim životom: "Ako se Afrikanci odluče na masovno napuštanje svojih domova, to će biti sasvim razumljivo. Postoji bojazan da će doći do masovne migracije Afrikanaca u Europu, Južnoamerikanaca u Sjevernu Ameriku, Filipinaca u Australiju… To će predstavljati veliki problem."
Premda stanovnici siromašnih zemalja ne dostižu životnu dob razvijenih društava, njihovi stanovnici ipak žive dulje, a to predstavlja dodatne probleme za zdravstvene ustanove i već ionako opterećena gospodarstva Trećeg svijeta koja teško podnose teret starijeg stanovništva.
S druge strane, stručnjaci vjeruju da je za razvijene zemlje starije stanovništvo pozitivna stvar. Takvog je mišljenja i organizator skupa u Sydneyu Noah Weller, koji kaže da aktivno i zdravo starije stanovništvo koristi društvu: "Ovo je pitanje kojemu se članovi svake životne dobi moraju posvetiti. Na osobe starije dobi treba gledati s poštovanjem; treba biti inspiriran njihovom mudrošću, kao i radošću koja je posljedica druženja sa starijima."
Profesor Sveučilišta Oklahome Bruce Carns kaže da je postizanje zdravog života važnije od dugovječnosti: "U nekim od razvijenih zemalja očekivana životna dob je, recimo, 80 godina, što je daleko iznad reproduktivne dobi. Istrošenih tijela ima mnogo, što nije jeftino po društvo. Znanost treba raditi na unapređenju kvalitete života, a ne na traganju za izvorom mladosti."
Ipak, za one koji sanjaju o vječnoj mladosti, postoje obećavajuće vijesti. Američki znanstvenik Michael Fossell tvrdi da se unutrašnji biološki sat može "okrenuti" ako se stare stanice potakne na ponašanje poput novih. To će omogućiti ljudima da požive i dulje od 200 godina. Istraživanja na životinjama već su u tijeku, ali je neizvjesno kad će početi ispitivanja na ljudima.