Fenomen koji je u američkom gospodarstvu posljednjih godina sve prisutniji jest tzv. outsourcing, odnosno, prebacivanje poslovnih operacija američkih kompanija u inozemstvo. Kako to ostavlja mnoge Amerikance bez radnih mjesta, ova tema postala je jedno od 'vrućih pitanja' u ovogodišnjoj izbornoj utrci za ulazak u Bijelu kuću.
Da bi smanjile troškove poslovanja, američke kompanije ne sele samo proizvodne pogone, već sve češće i pomoćne poslove pružanja usluga i knjigovodstvo, u mjesta gdje postoji radna snaga koja se puno manje plaća negoli američka. Na meti je posebno sektor visoke tehnologije, a zemlje u koje se radna mjesta sele najčešće su Indija, Kina i Indonezija.
Sve dok radna snaga u inozemstvu govori pristojan engleski i obavlja svoj posao, američki potrošač ne razbija odveć glavu time sjedi li osoba koja je upravo primila njegovu narudžbu u Bostonu, Bombaju ili Bankoku. Međutim, ta praksa ima katastrofalne posljedice na one koji su izgubili dobro plaćene poslove u Sjedinjenim Državama. Stoga ne čudi da je pitanje 'outsourcinga' postalo crvena krpa za sindikaliste i njihove pristaše.
Odmah nakon prošlomjesečne pobjede na primarnim izborima u Iowi, demokratski predsjednički kandidata John Kerry počeo se osvrtati na tu temu i zalagao se protiv poreskih olakšica za kompanije koje radna mjesta šalju u inozemstvo. "Nećemo dati niti jednu beneficiju nikakvoj kompaniju ili njenom direktoru koji prebacuju radna mjesta i novac u inozemstvo, a od vas žele da to platite. S takvom je praksom gotovo".
Međutim, protiv 'outsourcinga' se ne bune samo nezadovoljni demokrati. Član Senata savezne države Indiane republikanac Jeffrey Drozda predložio je zakonski prijedlog, koji je početkom mjeseca i usvojen, a prema kojem bi se zabranilo da ugovori za poslove koje financira ta država završe u inozemstvu. "U tom se zakonu traži da svi poslovi u okviru ugovora budu obavljeni unutar Sjedinjenih Država. I ovom trenutku najmanje osam drugih država razmatra donošenje sličnog zakona".
Pitanje outsourcinga tinja već godinama, ali vatra još nije buknula, kaže senator Drozda, jer se oduvijek smatralo da se manualni radnici kad ostanu bez posla mogu obučiti da obavljaju složene dobro plaćene uslužne i tehničke poslove. Sad se mnogo tih radnih mjesta seli u Indiju, Pakistan, pa i Kinu.
Laird Caramichael izvršni je dopredsjednik kompanije International Outsourcing Services, čije je sjedište u Indiani, a ima veliko postrojenje za montažu u Teksasu, blizu granice s Meksikom. Ova kompanija također svake godine raspodjeli oko 250 milijuna dolara u proizvodnim i informacijskim poslovima između Meksika, Kine, Francuske i Slovačke. Gospodin Caramichael sebe smatra pravim Amerikancem čiji klijenti čine ono što je posve prirodno u kapitalizmu – šalju radna mjesta u inozemstvo kako bi smanjili troškove poslovanja gdje god i kad god to mogu."Neke kompanija za koje sam radio bi jednostavno bankrotirale da nisu dijelove svoje proizvodnje preselile u inozemstvo. Do toga dolazi kako bi se biznisima i potrošačima osigurali proizvodi uz nisku cijenu. Ja sam optimist. Vjerujem da se ljudi u Sjedinjenim Državama mijenjaju i evoluiraju. Unatoč svoj retorici koju slušamo, stvari nisu crno-bijele, i ljudi polako evoluiraju prema dobro plaćenim radnim mjestima".
Neki se stručnjaci s time slažu. Kažu, kompanija Delta Air Lines uspjela je uštedjeti 15 milijuna dolara godišnje tako da je prebacila osnovne poslove rezerviranja avionskih karata u Indiju i na Filipine. Rezultat toga je učinkovitije američko gospodarstvo s većim društvenim proizvodom, nižim cijenama i zadovoljnim potrošačima. To će dovesti do stvaranja novih radnih mjesta koja će zamijeniti ona koja sele u inozemstvo. Međutim, šezdeset posto od tisuću najvećih američkih kompanija ne prebacuju radna mjesta u inozemstvo.
Neki kao razlog navode poteškoće u upravljanju dijelovima kompanije koje se nalaze u inozemstvu, strah od negativnog publiciteta i sigurnosne razloge. Ipak, prema procjeni jedne neovisne američke tvrtke, oko tri milijuna radnih mjesta, kao i 130 milijardi dolara godišnjih plaća, tijekom sljedećih petnaest godina završit će u Indiji, Kini, Rusiji, Filipinima i drugim mjestima. Prema predviđanjima iste studije, ugled direktora neke korporacije do kraja ovog desetljeća neće se više mjeriti u broju uposlenika, već u broju projekata koje je poslao u inozemstvo.