U vrijeme kad su mnogi u Americi smatrali da su patriotizam i hrabrost, ostroumlje, znanje i vjestine nesto sto Crncima nedostaje, skupina od 992 mlada, odlucna i predana muskarca pokazala je upravo te odlike, s ponosom prihvatila izazove pred njih postavljene, i, tijekom drugog svjetskog rata, bitke vodila istovremeno na dvije fronte - u Evropi, protiv vojne sile, i protiv rasizma, u Americi i izvan nje…
Nijemci su ih zvali Schwartze Vogelmenshen – crni ljudi-ptice; bjelacke posade americkih bombardera, koje su ti “crni ljudi-ptice” pratili u akcijama, zvale su ih – Black Redtail Angels, crni andjeli crvenog repa, crvenog repa zbog toga sto su crveno obojani bili vertikalni stabilizatori njihovih P51-Mustang zrakoplova; povijest, medjutim, te crnacke pilote zna kao Tuskegee Airmen – pilote iz Tuskegeeja.
Ime su dobili po mjestu u drzavi Alabama, odnosno po Tuskegee Institute, crnackom koledzu, odabranom kao mjesto za njihovu obuku. Tu su letacke znakove i dobijali, prolazeci, od ozujka 1942. do lipnja 1946, kroz program obuke za civilne pilote, program namijenjen iskljucivo obuci crnackih letaca-pilota za obavljanje teskih i opasnih letova.
Mnogi od njih potom su sluzili u Evropi, u sastavu 99. pratece eskadrile lovaca, pratili americke bombardere, pruzajuci im zastitu, u vise od dvije stotine misija, tijekom kojih izgubljen nije bio niti jedan jedini od bombardera, te sudjelovali u slavnim bitkama u Italiji – za Monte Cassino, Salerno i Anzio, a nad juznom Francuskom, Grckom, nad Balkanom i, konacno, Njemackom, obavili vise od 15.500 borbenih letova. U zraku su unistili vise od stotinu neprijateljskih zrakoplova, sto i pedeset drugih na kopnu. I ne samo zrakoplova, kao sto govori ovaj odlomak iz knjige “Nevidljivi vojnik,” Usmena predaja Tuskegee pilota...
“U lipnju 1944, dvanaest zrakoplova pod vodstvom kapetana Elsberryja, trebalo je presresti neprijateljske snage koje su, iz Jugoslavije, napredovale kao pojacanje njihovim jedinicama u Italiji. Piloti su poletjeli ka Anconi; negdje nad Pulom, snazni ih je vjetar prisilio da skrenu s kursa i podijelio ih u dvije skupine.
Kapetan Ellsberry i petorica drugih nasli su se nad trscanskim zaljevom i primijetili kako iz njega isplovljava jedan razarac. Zaboravivsi onu ‘lovac ne moze potopiti razarac,’ pripremili su se za napad. S razaraca je na njih otvorena snazna barazna vatra. Ali, pogodjen izravno dva puta, nakon snazne eksplozije, razarac je poceo tonuti na dno trscanskog zaljeva, zahvaljujuci Tuskegee pilotima…. Kad su se piloti vratili i rekli sto su napravili, nitko im nije vjerovao unatoc velikom broju ocevidaca. Tek nakon sto je film iz aparata aviona bio razvijen i pazljivo ispitan i pregledan, crnackim je pilotima bilo priznato da su postigli nemoguce – potopiti razarac.”
Prica o Tuskegee pilotima, prica je o Afroamerikancima koji su se borili za pravo leta kad je americka vojska jos uvijek bila segregirana, a zemlja nesklona da im da i jamci izvjesne slobode, narocito slobodu mogucnosti i izbora.
Do 1940, Crnci su cinili oko 1.5% u americkim kopnenim i mornarickim snagama. Ali, pravo stupanja u zracne, za koje su se boriti poceli jos za prvog svjetskog rata, bilo im je uskracivano rijecima:”Nama trebaju muskarci s puno tehnickog iskustva i znanja.”
Kad je predsjednik Franklin Roosevelt zapoceo program obuke za civilne pilote, 1939, medju godisnjih 20.000 studenata nije bilo niti jednoga Crnca. Samo zahvaljujuci naporima crnackih vodja i jednog malo poznatog senatora iz Missourija, Kongres je prihvatio ideju da se ista mogucnost pruzi i Afroamerikancima, ali odvojeno, pri crnackom koledzu u Tuskegeeju. Zauzimanjem Eleanor Roosevelt, Kongres je koledzu dodijelio i cetiri milijuna dolara za izgradnju uzletista.
Dvedeset i sestog srpnja 1948, izvrsnom odredbom onog malo poznatog senatora iz Missourija, sada vec predsjednika Sjedinjenih Drzava – Harryja Trumana, americka je vojska bila desegregirana. Donosenje te odluke ubrzali su upravo uspjesi Tuskegee pilota tijekom drugog svjetskog rata. Da bi se istaknuli, morali su proci kroz neizreciva ponizenja, predrasude i maltretiranja. “Dvije smo bitke vodili,” rekao je bojnik Joseph Gomer, i sam jedan od Tuskegee pilota. “Letjeli smo za svoje roditelje, za svoju rasu, za nasu bitku, i za nasu zemlju. Rusili barijere za 14 milijuna Afroamerikanaca kod kuce.”
Veteran tog rata, senator George McGovern, reci ce kasnije:”Bio je to divan prizor, vidjeti ih kako nam prilaze svojim lovcima da bi nas stitili od neprijatelja. Bili su to ljudi enormnih sposobnosti, vjestina i koordiniranja.”
To je, jos puno prije, dokazao bio i crnacki pilot Eugene Jacques Bullard, rodom iz drzave Georgia, leteci za Francusku tijekom prvog svjetskog rata. Poznat kao “Crna lastavica smrti,” Bullard je na svom avionu ispisan i ovaj slogan imao:”All Blood Runs Red,” Krv svakoga tece crvena!