Iako je američka vlada svjetovna, vjera je oduvijek igrala važnu ulogu u izborima na nacionalnoj razini. Donedavno je čak predstavljala i glavni indikator političkih sklonosti glasača, Na primjer, protestanti sa sjevera uglavnom su glasali za republikance, a Židovi i katolici – za demokrate. Međutim, sada se situacija mijenja i više nije važno kojoj vjeri netko pripada, već koliko je u njoj aktivan.
Glasači se, kada se radi o vjeri, danas dijele na one koji često i one koji rijetko idu u crkvu. Prema najnovijoj anketi Centra za istraživanja javnog mnijenja Pew, 63 posto Amerikanaca koji barem jednom tjedno odlaze u crkvu glasa za republikance, a oni koji to čine rijetko – glasaju za demokrate.
Mark Silk je direktor Centra za studije religije u javnom životu pri koledžu Trinity u Connecticutu. On kaže da nije ništa novo da se oni koji nisu vjernici poistovjećuju s Demokratskom strankom, no tek se nedavno počelo primjećivati da revni vjernici najčešće glasaju za republikance. Prema njegovom mišljenju, oni koji redovito odlaze u crkvu obično pretpostavljaju osobni moral društvenoj odgovornosti: "Najveći politički spor između demokrata i republikanaca tijekom devedesetih, kada se jaz između vjernika i nevjernika na biralištima zapravo pojavio, vodio se oko Bill Clintona i njegovog morala u kontekstu afere Lewinsky."
Međutim, većina Amerikanaca tek povremeno odlazi u crkvu i smatra se "okrenutom duhovnosti", a ne vrlo pobožnom, te zapravo nisu automatski naklonjeni niti jednoj od stranaka. Ipak, kako kaže Amy Sullivan, stručnjakinja za vjeru i politiku sa sveučilišta Princeton, mnogi su demokratski čelnici počeli vjerovati da pobožni glasači ne mare za Demokratsku stranku: "Mislim da većina demokratskih kandidata ne shvaća da su i mnogi njihovi glasači prilično religiozni. Zbog jačanja vjerske desnice i organizacija poput Kršćanske koalicije, stekao se dojam da vjernici u politici mogu biti samo 'konzervativni kršćani' i 'desničarski fundamentalisti'".
Amy Sullivan kaže da se ta netočna predodžba odražava i u kampanjama demokratskih kandidata: "Vodeći demokratski kandidat John Kerry na svako pitanje o vjeri, poput Pavlovljevog psa, počne automatski govoriti o razdvajanju države i crkve. I Howard Dean u svojim se predizbornim govorima ranije tužio da su glasačima na jugu najvažnija pitanja vezana uz 'God, guns and gays" - 'Boga, oružja i homoseksualaca'. Takve mu izjave nisu donijele glasove, te su otuđile mnoge potencijalne glasače."
U slučaju senator Kerrya i bivšeg guvernera Vermonta Deana, možda se radi i o kulturnim razlikama. Naime, oba ova kandidata su sa sjevera, iz Nove Engleske, gdje je vjera uglavnom privatna stvar. S druge strane, Južnjaci češće odlaze u crkvu i vjera im je važan dio javnog života. Stoga nije ni čudo da se uglavnom opredjeljuju za otvoreno religiozne republikanske kandidate, poput evangeličkog kršćanina, sadašnjeg predsjednika Georgea Busha, koji je na prošlim izborima pobijedio u svakoj južnoj državi osim Marylanda.