Do najvećeg proširenja Europske unije u povijesti doći će 1. svibnja ove godine. Deset novih zemalja pridružit će se sadašnjim članicama čime će ova organizacija postati klub 25 zemalja. Da bi se postigao djelotvoroniji sustav uprave nad ovom kompleksnom organizacijom, osnovan je jedan odbor kako bi donio novi niz pravila po kojima će nova, proširena Europska unija djelovati.
Europska Unija osnovana je pedesetih godina, kao mala carinska unija. Danas je spremna otvoriti svoja vrata većini zemalja bivšeg istočnog bloka. Martin Walker dopisnik je novinske agencija United Press International. U svom nedavnom govoru pred washingtonskim Vijećem za međunarodne odnose, izrazio je optimizam ovakvim razvojem događaja:
"Naposljetku, u ovom trenutku imamo Europsku uniju od 15 članica, 375 milijuna ljudi i ukupnim nacionalnim proizvodom od oko 10 bilijuna dolara, otprilike koliko i Sjedinjene Države. Prvog svibnja ćemo se proširiti, učinit ćemo lijepu stvar, konačno ćemo primiti u članstvo siročad hladnog rata, žrtve Staljinova sovjetskog carstva: Estonce, Litvance, Latvijce, Poljake, Čehe i Slovake, Slovence, Mađare plus Cipar i Maltu."
Pridošlice u uniju potakle su stare članice da rade na zakonskom okviru koji će biti prikladan za proširenu europsku obitelj. Radek Sikorski znanstveni je suradnik washingtonskog Instituta American Enterprise. Po njemu, jedna stvar ipak nedostaje. "Mislim da bi Europa trebala imati Ustav. Moje mišljenje je da je Europa gotovo kompletna federalna država. Ako nešto ima svoju zastavu, himnu, upravu, zajedničku trgovinsku politiku, diplomatsku službu, proračun, ribolovnu politiku, carinsku politiku i vrlo uskoro imat će i zajedničku obrambenu i vanjsku politiku, ako imate istu valutu...dakle, kao što kažu u Americi -'ako nešto izgleda kao patka i glasa se kao patka, onda je najvjerojatnije riječ o patki'."
Međutim, ideal Europske unije - da se promiče jedinstvo istovremeno dok zadržava nacionalna raznolikost - pokazao se kao teško ostvariv cilj. Tekst ustava, o kojem se već gotovo dvije godine vode rasprave, još uvijek postavlja pitanja, uglavnom oko pravedne raspodjele vlasti između članica. Radek Sikorski kaže da se nada da će biti donesen dokument koji će naznačiti koje ovlasti zemlje članice trebaju prenijeti na saveznu razinu:
"I naposljetku, nadam se da ćemo dobiti tekst koji ne predstavlja tek dobro sročene 'Propise o europskom udruživanju', već nešto što je koncizno i, usuđujem se reći, prekrasno, nešto o čemu će europska djeca učiti u školi i nešto što će njegovati osjećaj pripadanja, možda jednog dana čak i domoljublja. A pitanje je imamo li to u dokumentu koji smo proizveli?"
Sam gospodin Sikorski nije u to uvjeren. Smatra da je donošenje europskog ustava izmaklo kontroli, da je proizvod mnogo ruku i interesa koji se sučeljavaju u pismenom obliku. Napominje mnoge probleme u tom ustavu. Po njemu, on nudi vrlo malo zaštite biznisima od velikog oporezivanja i pretjerane regulacije. Zapravo – po mišljenju Radeka Sikorskog – nije riječ u tolikoj mjeri o ustavu, koliko o nekom manifestu. Cilj mu je da riješi neke stvari koje bi trebalo prepustiti političkim procesima. Pitanja gospodarske i socijalne politike spadaju u političku sferu.
Neki analitičari vjeruju da će Europska unija uspjeti kroz gospodarsku integraciju. Martin Walker računa na to da će nove zemlje u nju unijeti 'svježu krv' i osokoliti posustalo gospodarstvo euro zone. Međutim, upozorava da do poboljšanja na gospodarskom polju neće doći preko noći. "Primit ćemo u članstvo deset novih zemalja 1. svibnja. U tom trenutku stanovništvo Europske unije će porasti za gotovo 20 posto. Međutim, ukupni društveni proizvod će se povećati za mnogo manje, za pet posto. Primamo neke zemlje koje su u cjelini značajno siromašnije od sadašnjih članica."
Nekoliko posljednjih godina bilo je već ionako teško za nekoć moćna europska gospodarstva. Njemačka je postala europski bolesnik, smatra gospodin Walker, a francuska ekonomija je u sličnom stanju. Italija, kao i Njemačka, bilježi nedostatni gospodarski rast. Neposredni izazov pred Europskom unijom jest da osigura dugoročni uspjeh eura, koji će nove članice također usvojiti. Međutim, najmanje dvije godine morat će se naprezati da dostignu europske standarde na polju kontrole proračunskog manjka i inflacije.
Gospodin Walker kaže kako premošćivanje razlika između bogatih i siromašnih članica neće biti lako ni za jedne ni za druge: "Mislim da to pokazuje kako će Europa u najmanju ruku biti sučeljena s izazovima razvoja. To je na istoj razini kao da Sjedinjene Države apsorbiraju Meksiko kao 51, 52, 53, 54, i 55. saveznu državu, tako da Meksikanci imaju puno pravo putovati kamo god žele, raditi gdje hoće itd."
Ipak, Martin Walker vjeruje da unatoč poteškoćama s kojima će biti sučeljena proširena Europska unija, trud se isplati. "S druge strane, mislim da ono što dobivamo proširenjem, kao prvo, je ispravljanje povijesnih nepravdi, Staljinovu podjelu Europe nakon drugog svjetskog rata. To je bila prokleta stvar. Kao drugo, dobivamo priliku da ubrizgamo određeni dinamizam, određeni potencijal za rast, lokomotivu koja bi ponovno pokretala Europu. Sadašnjim europskim gospodarstvima, posebice u euro zoni, to je očajnički potrebno."
Analitičari tvrde da Europska unija nije bila u stanju govoriti jednoglasno ili imati jedinstvenu politiku o brojnim pitanjima. Ankete javnog mnijenja pokazuju da državljani europskih zemalja nemaju neku snažnu međusobnu vezu oko identiteta, niti osjećaja za zajedničku budućnost. Međutim, kritičari se slažu oko jedne stvari: Europska unija će opstati. Sad se samo mora definirati i donijeti odluku o tome što želi postići.