Jedna elektroopskrbna kompanija na američkom Srednjem zapadu otkrila je nesvakidašnji način rješavanja potencijalne opasnosti po zdravlje stanovnika u blizini njezine elektrane.
Gradić Cheshire, u saveznoj državi Ohio, izgledao je jednako kao i stotine drugih gradića američkog Midwesta: jedna glavna ulica, obiteljske kuće, crkva … Ono što ga je činilo unekoliko drugačijim bila su dva tornja termoelektrane, koja su ispuštala trajnu maglicu nad gradom - nekad sivu, nekad žućkastu, a ponekad plavičastu.
Upravo je plavičasti dim iz termoelektrane zapečatio sudbinu Cheshirea. Plavetna boja u dimu pripadala je sumpornom trioksidu i sumpornoj kiselini, spojevima nastalim izgaranjem ugljena. U danima kada bi iz dimnjaka termoelektrane izlazio plavičasti dim, stanovnici gradića žalili bi se na grlobolju, pečenje očiju, a, katkada, i na kožne osipe. Ponekad bi smog bio tako gust da bi automobili i u podne vozili ulicama s upaljenim svjetlima.
Kada bi priča o Cheshireu bila scenarij holivudskog filma, mogao bi se zamisliti dramatični zaplet radnje u kojemu bi, s jedne strane, bila nemilosrdna multimilijarderska korporacija, a, s druge, stanovnici gradića ujedinjeni u borbi za spas svojih ognjišta.
U stvarnosti, nije se dogodilo ništa dramatično. Kompanija American Electric Power ponudila je da kupi čitav gradić za 20 milijuna dolara. Nešto više od dvjestotinjak stanovnika bi se iselilo, njihove bi kuće bile sravnjene sa zemljom i gradića bi nestalo. Svaki bi građanin primio odštetu u trostrukom iznosu od procijenjene vrijednosti svojih nekretnina.
I, tako je i bilo. Nakon nekoliko skupova građana, svi su prihvatili ponudu, posebice kada je bilo rečeno da nitko ne treba žuriti sa selidbom. Danas, dvije godine kasnije, praktički je čitav gradić ispražnjen. Još samo desetak stanovnika, mahom starijih osoba, oklijeva napustiti svoje domove. Oni drugi, ispražnjeni, već su uklonjeni, njihovi temelji nasipani zemljom i zasađeni raslinjem … kao da ih nikada nije ni bilo.