Rokovi za upis na američka sveučilišta – što je dug i kompetitivni proces – bliže se kraju. Natjecateljska atmosfera ne vlada samo među kandidatima koji se bore za prijem na fakultet, već i među samim sveučilištima koja se sve češće koriste strategijama iz poslovnog svijeta kako bi privukla najbolje brucoše. O ovoj temi piše David Kirp u knjizi “Shakespeare, Einstein i završni obračun - Promidžba višeg školstva”.
Najbolja američka sveučilišta ne samo da blisko surađuju s poslovnim svijetom, već se i sama pretvaraju u biznis – tvrdi David Kirp, profesor Sveučilišta Kalifornije u Berkeleyu. To posebno dolazi do izražaja kada je u pitanju suparništvo onih zaista najboljih sveučilišta.
Tko će privući najbolje studente, tko će uposliti najbolje profesore? Tko će potpisati najunosniji ugovor s nekom korporacijom? - to su pitanja o kojima ovisi uspješnost mnogih američkih dekana i sveučilišnih administratora.
Rang-liste - najveći mamac za studente
Sve veći troškovi poslovanja i snažan pritisak za što boljim plasmanom na rang-listi najboljih sveučilišta, uzrok su velikih promjena – kaže David Kirp. "O rang listama najboljih sveučilišta ovisi mnogo - od prikupljanja novca od privatnih donatora i bivših studenata, pa do kvalitete novih studenata i profesora. Stoga se među sveučilištima odvija dosad neviđena borba za što boljim plasmanom.
Sveučilišta zato grade sve raskošnija zdanja, upošljavaju ugledne profesore - koji se u pravilu više bave znanstvenim istraživanjem nego predavanjima. Sveučilišne stipendije sve češće su dostupne samo najboljim studentima, a ne onima koji ne mogu sami platiti studij.
Kako se postaje "selektivan"?
Međutim, neka se američka sveučilišta koriste i pomalo sumnjivom taktikom, kako bi stvorila dojam veće otvorenosti pri odabiru studenata. "Elitna sveučilišta prihvaćaju prijave velikog broja kandidata, čak i onih za koje od početka znaju da nemaju šanse. Cilj je odbiti što veći broj prijava – da bi se ukazalo na selektivnost određenog sveučilišta" - kaže David Kirp.
On međutim ističe i pozitivne primjere suparništva na sveučilišnoj sceni. Primjerice, jedan manji koledž u Pennsylvaniji, Dickinson College, boljom je promidžbom i reformama u nastavi poboljšao svoj image, ali i kvalitetu nastave. Okrenuo se svojim korjenima - tradiciji pružanja kvalitetne naobrazbe uz mogućnost učenja izvan učionice, kao i u inozemstvu, naročito na područjima jezika i znanosti.
Opasnost 'produciranja diploma na pokretnoj traci'
Opstanak tradicionalnih – i razmjerno nepoznatih - koledža poput Dickinsona, tvrdi David Kirp, ovisit će o njihovom prilagođavanju u odnosu na novu vrstu sveučilišta koja se orjentirana prvenstveno na profit. "Takva su sveučilišta vjerojatno najdramatičniji primjer preobrazbe višeg školstva posljednjih godina. Obično se radi o tehnološkim i business koledžima koji se ne bave znanošću, već izdavanjem diploma za novac, te stoga slabo pridonose široj zajednici u kojoj djeluju.
Da bi se stanje promijenilo, potrebno je jačanje temeljnih načela akademske zajednice - intelektualne znatiželje i akademske slobode - tvrdi David Kirp u knjizi “Shakespeare, Einstein i završni obračun”. Ako u tome ne uspijemo – tvrdi David Kirp - na američke studente će se u budućnosti gledati isključivo kao na potrošače, a ne kao na mlade ljude koji žele nešto naučiti.