Sinoć je u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu o stanju američke vanjske politike i međunarodnih odnosa općenito govorio bivši državni tajnik u administraciji predsjednika Ronalda Reagana George Shultz. Izlaganje je održano u sklopu serije Predavanja Henryja Alfreda Kissingera, a treće je po redu otkako su se 2001. godine počela priređivati pod pokroviteljstvom Kongresne knjižnice. Dosad su u sklopu ove manifestacije govorili sam Henry Kissinger 2001. godine i bivši francuski predsjednik Valery Giscard D'Estaing u veljači prošle godine.
U svom izlaganju bivši državni tajnik je naznačio da najnestabilnije područje na svijetu danas predstavlja Srednji istok, stoga se u svom obraćanju uglavnom koncentrirao na tri pitanja – Irak i borba protiv terorizma, palestinsko-izraelski sukob i američka ovisnost o nafti sa Srednjeg istoka. George Shultz vjeruje da s režimom Saddama Husseina nije bilo nikakve opcije osim vojne intervencije, jer u jedanaest godina pregovaranja nije postignut nikakav napredak da se režim u Bagdadu primora na poštivanje rezolucija Ujedinjenih naroda. Kao primjer naveo je da je trebalo samo devet mjeseci diplomatskih nastojanja Sjedinjenih Država i Britanije da se Libiju i pukovnika Gadafija navede na odustajanje od programa za razvoj oružja za masovno uništavanje.
Na Srednjem istoku gospodin Shultz smatra jednim od problema to što ima mnogo mladih ljudi bez perspektive. Neke od tamošnjih zemalja nagomilale su veliko bogatstvo od nafte bez mnogo truda i stanovništvo je izgubilo dodir s realnošću. "Generacije mladih ljudi su odrasle u tim društvima s odveć vremena na raspolaganju, a bez izgleda za neku produktivnu i poštenu karijeru. A kako su izgubili dodir s realnošću, žive u svijetu fantazije. Mnoge je to okrenulo prema destruktivnim ideologijama koje se koriste terorizmom. Ti mladi ljudi vide na televiziji da je bolji život moguć drugdje u svijetu i njihova je frustracija neprekidna. Tu, vjerujem, leži i razlog da je u toj regiji u prosjeku znatno više nasilnih sukoba negoli drugdje".
Bivši državni tajnik u svom je izlaganju priznao da je rat u Iraku izazvao veliki razdor u odnosu Washingtona s europskim zemljama. Međutim on vjeruje da je to privremeno. George Shultz iskoristio je priliku i podsjetio na prošlost - na izuzetno emocionalni govor bivšeg francuskog predsjednika Mitteranda u njemačkom Bundestagu, u doba izuzetnih napetosti, u kojem je branio američko razmještanje raketa tipa "pershing" u Njemačkoj. "Vjerujem da se takvi odnosi mogu ponovno vratiti. Mislim da moramo shvatiti kako su se velike demografske promjene dogodile širom svijeta. Stanovništvo je sve starije. Ukoliko ne dođe do promjena, broj stanovnika u europskim državama će se smanjivati. Već sada postoje ozbiljni problemi s imigrantima. Pogledajte Francusku i probleme koji postoje tamo s muslimanskim stanovništvom. Mislim da u Europi postoji ogromno unutarnje ključanje koje je uvjetovano demografskim promjenama. Vjerujem da bismo mi trebali biti partner koji će pružiti pomoć".
George Shultz izrazio je i svoje odobravanje američke politike prema kojoj Sjedinjene Države neće pristupiti Međunarodnom sudu. "Kad dođe do pitanja ratnih zločina, mislim da je u redu ako imamo argumente, kao u slučaju Bosne, gdje su očigledno ratni zločini počinjeni, tad trebamo imati Tribunal uspostavljen za tu svrhu. Takav sud onda ima konkretan mandat. Međutim, kad imate tzv. 'otvorenu sezonu' gdje nekoliko sudaca odlučuje što god želi odlučiti i poziva na sud koga god želi pozvati, mislim da se time potkopava državni pravosudni sustav. I mislim da to nema nikakvu budućnost. Dakle, slažem se sa stavom koji je zauzela naša vlada da ne pristupamo Međunarodnom sudu. Kad je predsjednik Clinton potpisao odluku o pristupanju, nije to pitanje uputio na raspravu u Senat, a mislim da tamo ne bi imalo nikakve šanse. I to s punim pravom".
Bivši državni tajnik George Shultz u svom je predavanju naglasio da Sjedinjene Države trebaju ostati predane međunarodnom angažmanu kroz Ujedinjene narode i NATO savez. Međutim, priznao je da je nekad prilično teško svjetsku organizaciju uvažavati na respektibilan način kad se događa da se na čelu njena Odbora za ljudska prava nalazi zemlja poput Libije, a da je vodeći član istog odbora Kuba.