Danasnji prilog seriji MADE IN USA o jednom je drustvenom eksperimentu koji je u Sjedinjenim Drzavama trajao od 1920. do 1933. godine i nakon punih 13 godina, zavrsio vrlo lose. Bio je on, zapravo, jos od samog pocetka, osudjen na neuspjeh i iako ga je, osam godina nakon njegovog uvodjenja, predsjednik Herbert Hoover, republikanac, jos uvijek nazivao “velikim, uzvisenim, drustvenim i ekonomskim eksperimentom,” obje ce stranke uskoro biti sve glasnije u zahtjevima za njegovim ukidanjem. Mozda pogadjate, eksperimentu je ime bilo - nacionalna prohibicija - zakonom odredjena zabrana proizvodnje i prodaje alkoholnih pica. Zabrana je ukinuta prije tocno 70 godina i Amerikanci su opet mogli reci - Bottoms Up!, Ispijmo do dna.
“Lude dvadesete,” povjesnicari to desetljece cesto opisuju kao razdoblje kontrasta i sukoba. S jedne strane - sloboda ponasanja, sloboda odijevanja, veca seksualna sloboda, a s druge - ponovno radjanje puritanizma. Tradicionalni, malogradski nacin zivota naspram novog urbanog i kozmopolitskoga. Za neke Amerikance, dvadesete su bile jedna velicanstvena, razuzdana zabava; za druge - razdoblje preporoda fundamentalizma, ozivljavanje tradicionalnih moralnih standarda, stvarnih ili nestvarnih, iz nekih proslih vremena. Sa sve vecim brojem imigranata koji su poceli stizati do njenih obala, dotada uglavnom anglo-saksonska Amerika pocela je bivati sve manja i slabija. U jednom od zadnjih pokusaja da kontrolu zadrzi u svojim rukama, uvedena je bila nacionalna prohibicija. Prohibicija nije bila novi neki fenomen, tih 20-ih godina. Bilo je slicnih kampanja i ranije, tijekom kolonijalnog razdoblja i tijekom gradjanskog rata, a i nakon njega. Prohibicionisti su bili motivirani razlicitim ciljevima - neki su jednostavno vjerovali da je konzumacija alkohola bila nemoralna, za neke to je, pak, bila odskocna daska njihovim politickim ambicijama. Tipicni prohibicionist bio je zitelj sela ili maloga grada, anglosaksonskog porijekla, protestant i u strahu od Crnaca, Zidova, imigranata i katolika.
Val doseljenika nakon gradjanskog rata donio je u Ameriku Evropljane, naucene na pivo, vino i zestoko pice. Navika tesko osudjivana u americkim ruralnim zajednicama! U mnogima je prohibicija bila prihvacena jos i prije prvog svjetskog rata. Rat ju je samo ubrzao, jer ratna histerija protiv svega vanjskoga i stranoga, prohibiciju je s - patriotizmom povezala. Piti, to vise nije bilo - patriotski!!! Prohibicionisticka je propaganda ukazivala na Amerikance njemackog porijekla, jer veliki je broj pivovara i bio u njihovim rukama, te tvrdila da tom industrijom upravlja strana sila.
G. 1917, Kongres usvaja 18. Amandman na Ustav Sjedinjenih Drzava kojim se, unutar cijele zemlje, "zabranjuje proizvodnja, prodaja ili prijevoz opojnih tekucina, radi uporabe kao pica." Dvije godine kasnije, 1919, Amandman je ratificirala potrebna trocetvrtinska vecina. Kad su se momci poceli vracati iz rata, Amerika je vec bila zemlja "suhog rezima." Kad je, sedamnaestog sijecnja 1920, na snagu stupio zakon poznat kao Volstead Act, alkoholno je pice bilo i jasno definirano - svako sa sadrzajem alkohola vecim od 0.5%!
Zakon je bio osudjen na propast od samog pocetka. “Mijesani lonac,” zvan Amerika, vec je naveliko vrio. Iako predsjednik Harding, 1921, i predsjednik Coolidge, 1924, uvode ostre restrikcije na imigraciju u Sjedinjene Drzave, veliki demografski pomaci vec su otpoceli i, pod tankom anglo-saksonskom kontrolom, dovest ce do znakovitih promjena u americkom drustvu i kulturi. One "staroga kova," uskoro ce, brojcano, nadmasiti prave legije imigranata, uglavnom katolickih i zidovskih, s istoka i juga Evrope, koje se naseljevaju u drzavama s najvise birackih glasova. U politici Sjedinjenih Drzava, oni ce i postati najznacajnija sila. Republikanska stranka, a njeni su uglavnom i bili predsjednici na pocetku proslog stoljeca, zanemarila je i oglusila se na potrebe te prve generacije Amerikanaca, uglavnom radnika, jer je svoju bazu tradicionalno drzala medju protestantima u ruralnim podrucjima i u malim mjestima. Nasla se tako na krivoj strani nataliteta i vjerskih i drustvenih razlika, nesvjesna i onih velikih migracijskih pomaka, iz ruralnih u urbana podrucja.
Doseljenicka radnicka klasa nastavila je s navikama koje je donijela iz starih zemalja, kao sto je potrosnja alkohola, a u tome im se pridruzila oveca skupina "emancipiranih" osoba za koje je pice bilo zlocesta i stoga privlacna zabava. Predsjednicki izbori 1928, medju najvaznijima su u povijesti Sjedinjenih Drzava, jer osvijetlili su politicke posljedice sve vece demografske transformacije Amerike. Pobjedu je odnio republikanac, i predstavnik anglo-saksonske klase, Herbert Hoover, zahvaljujuci predizbornom sloganu "Pile u svakom loncu, auto u svakoj garazi." Prohibiciju, vec 8 godina dugu i ocito neuspjesnu, uporno je zvao - uzvisenim, drustvenim i gospodarskim, eksperimentom. Republikanci su, na tim izborima, pobjedili s prilicnom vecinom, ali 12 najvecih gradova Amerike dobili su demokrati. Na sljedecima, demokrati i pobjedjuju, Amerika dobija Franklina Roosevelta i 1933, prve godine njegova mandata, nacionalna je prohibicija ukinuta, a americka javnost koja je, na pocetku, zakon podrzala, kao i ona druga stranka, postaju svijesni da je zakon bio, zapravo, vrlo losa mjera. Ali, prohibicija je bila "politicki dinamit 20-ih godina," i pokret za njeno ukidanje nije mogao imati puno uspjeha. Tek je 1933, usvajanjem 21. Amandmana na Ustav Sjedinjenih Drzava, kojim je opozvana bila odluka 18-oga, ta drasticna mjera bila ukinuta.
Prohibicija, taj nametnuti kodeks anglo-saksonskih moralnih pravila, neslavno je zavrsila zato sto je njena provedba bila nemoguca, bilo je suvise onih spremnih na krsenje zakona. Samo par godina nakon njenog uvodjenja, u Americi je bilo vise ilegalnih barova - speakeasies - nego sto je prije bilo saloona, gostionica. Izvazvala je ona i nevidjenu eksploziju gangsterizma, politicke i policijske korupcije i mita; tajna proizvodnja, krijumcarenje alkohola samo su pothranjivali ludosti 20-ih godina. I mafiju i klimu bezakonja i nasilja, dok su se gangsteri borili oko teritorija. Zaceta kao patriotska kampanja, prohibicija je gotovo unistila kalifornijsku industriju vina. Prezivjela je, tijekom tog razdoblja, s nekoliko vinarija i nesto vinograda, zahvaljujuci uglavnom pricesnim i ljekovitim vinima te prodaji grozdja imigrantskim obiteljima od San Diega do Bostona, jer zakon je, za obiteljsku potrosnju, dopustao pravljenje odredjene kolicine vina. No, vinarstvo, kao industrija, oporavit ce se tek 70-ih godina. Prije tocno 70, prohibicija je bila ukinuta apelom predsjednika Roosevelta za malo vise "zdravog razuma" i za "vece obrazovanje gradjana u umjerenoj potrosnji alkohola." Otada, mnogi znanstvenici izvode zakljucak da je, uz ostale mjere, promicanje razumne potrosnje pica mozda ipak najbolji oblik borbe protiv alkoholizma. Prohibicija to nije postigla!