Vrlo se rijetko isključivo jedan čovjek može poistovjetiti s nekim povijesnim događajem. Međutim, to je upravo slučaj s ulogom Charliea Wilsona u pobjedi afganistanskog naroda nad Sovjetskim Savezom. Kao prilično nepoznati član američkog Zastupničkog doma, Charlie Wilson je sredinom osamdesetih godina postigao da se – do tada prilično oprezne - Sjedinjene Države u potpunosti stave na stranu afganistanske gerile. O Charlieu Wilsonu nedavno je objavljena i knjiga, koju nam predstavlja Ed Warner.
U emisiji televizijske mreže CBS "60 Minutes", voditelj je bio vidljivo zbunjen. Pitao je tadašnjeg pakistanskog predsjednika Ziju ul-Haqa kako jedan čovjek sam može biti zaslužan za pobjedu Afganistanaca nad Sovjetima. Predsjednik Zia je odgovorio: "Sve što vam mogu reći jest - 'Pobjedu je izvojevao Charlie'.
To tvrdi i novinar George Crile, autor knjige Rat Charlija Wilsona. Ipak tko bi to očekivao od Charlija Wilsona, čovjeka koji se u životu najviše volio zabavljati? - pita se George Crile, producent televizijske emisije “60 Minutes”. Taj visoki, kršni, uvijek vedri Teksašanin bio je stalno u blizini skandala, a često je znao i prekršiti zakon. Dok većina političara ističe svoje vrline, a skriva poroke, Charlie Wilson se ponašao upravo obrnuto.
"Nitko ga nije ozbiljno shvaćao. Bio je to jedan skandalozan lik. Ne samo što je trebao biti sretan što je član Zastupničkog doma, Charlie Wilson je trebao biti sretan što nije u zatvoru. A na kraju je ispalo da je on zapravo bio pokretačka snaga cijele gerilske kampanje u Afganistanu. Bez njega, Sovjeti nikad ne bi bili poraženi" - smatra George Crile.
Živopisni karakter bila je vjerojatno odlična maska za Charlijev vrlo ambiciozan pokušaj da se promjeni američka politika prema Afganistanu. Washington je naime početkom osamdesetih godina želio pomagati afganistanski otpor, ali ne previše. “Pustite Sovjete da krvare, ali ne pretjerujte. Mogli bi izvršiti invaziju na susjedni Pakistan” – ovako se može sažeti stajalište službenog Washingtona.
Međutim, tome se Charlie Wilson protivio. Smatrao je da treba sve učiniti kako bi se pomoglo onima koji se bore protiv Sovjeta. Gospodin Wilson kaže da su postojala dva koncepta tog rata: "Jedan je bio da ćemo Afganistan iskoristiti tako da dovedemo Sovjete u neugodnu situaciju. Pustit ćemo lonac da kuha, ali nećemo dopustiti da prekipi. Nećemo Sovjetima nikad izravno zaprijetiti. Druga opcija je bila da Sovjete u Afganistanu možemo pobijediti, da ih možemo poniziti - kao što su oni nas ponizili u Vijetnamu."
Charlie Wilson zalagao se za ovu drugu opciju. No nju nije bilo lako ostvariti. Na svim razinama vlade, čak i u doba izrazito anti-komunističkog predfsjednika Ronalda - bilo je snažnog otpora u vezi pomoći afganistanskim gerilcima. No, kongresmen Charlie Wilson znao je kako se lobira i vrlo je vješto ostvario svoj cilj. Kao član različitih odbora Zastupničkog doma, mogao je vršiti pritisak na Pentagon i na Središnju obavještajnu agenciju, CIA-u. Ako bi se oni protivili povećanju pomoći Afganistanu, Charlie Wilson bi im priprijetio smanjenjem proračuna. Na kraju, uspio je osigurati više novca i bolje oružje za afganistanski pokret otpora.
Danas, Charlie Wilson skromno napominje kako su mu na ruku išle mnoge okolnosti - njegova, Demokratska stranka tada je kontrolirala Kongres, mediji su bili zaokupljeni antikomunističkom politikom Reaganove administracije prema zemljama srednje Amerike. Svi su uvelike ignorirali Afganistan. "Stvari su se poklopile savršeno. Mediji su bili zaokupljeni Nikaragvom, a potom aferom prodaje oružja Iranu. Na nas nitko nije obraćao pažnju. Pomoć afganistanskoj gerili bila je jedna od najtajnijih operacija u povijesti, a opet – naše je djelovanje bilo gotovo nezamjetno" - prisjeća se Charlie Wilson.
Sa novcem koji je osigurao Charlie Wilson, CIA je u Afganistanu pokrenula operacije ogromnih razmjera. Na čelu im je bio Milt Bearden, koji je zapovjedao iz baze u Pakistanu. Milt Bearden priznaje da mu je Charlie Wilson ponekad čak i zagorčavao život, međutim, knjiga Georgea Crilea “Rat Charliea Wilsona” je autentična.
"Charlie Wilson bio je čovjek koji je u određenom trenutku svog života pronašao svoj cilj – da izbaci Sovjete iz Afganistana. Sjedio je u svim ključnim kongresnim odborima. Polazilo mu je za rukom da osigura novac, uspio je držati demokratsku stranu Kongresa - koja nije baš uvijek bila spremna na suradnju s predsjednikom Reaganom" - kaže Milt Bearden.
Kao član Demokratske stranke, Charlie Wilson je imao dvostranačku podršku. Bio je pravi majstor u korištenju principa reciprociteta - 'ja tebi, ti meni' – koji često, na neformalnoj razini, dominira na Capitol Hillu. Nije bilo osobe do koje nije mogao doći. Čak ni svadljivi ali utjecajni kongresmen Doc Long – čest protivnik Pakistana - nije mogao odbiti Charliea Wilsona. Wilson ga je obasipao komplimentima, hvalio i naposljetku poveo na put u Pakistan da upozna predsjednika Ziju ul-Haqa. Doc Long je na kraju popustio i odobrio pomoć Pakistanu.
Istovremeno Charlie je vodio i buran društveni život, kombinirajući posao s užitkom. Jedna trbušna plesačica pratila ga je na put u Egipat, gdje je imala nastup pred vodećim čelnicima te zemlje. Jednu svoju drugu prijateljicu upoznao je i sa jednim od glavnih afganistanskih gerilskih vojskovođa, Gulbbudinom Hekmatyarom, koji je bio poznat po tome da sa svojih zarobljenika dere kožu. Možete li zamaisliti kako su ti pobožni Afganistanci gledali na njegove pratilje? – pita novianr George Crile. Po muslimanskim standardima, te su žene bile gotovo gole, kao da su došle ravno iz Hollywooda.
Vrhunac Charlijeva afganistanskog pohoda bio je kad je tražio da ga povedu na bojišnicu. Svi su bili šokirani ovim zahtjevom, jer izgubiti kongresmena u tom trenutku bila bi politička katastrofa. No nije bilo načina da ga se zaustavi. Milt Bearden ga je poslao na bojišnicu uz prikladni publicitet, ali i uz odgovarajuće mjere sigurnosti. Nakon nekoliko dana s gerilcima, Charlie Wilson se vratio neozlijeđen.
"Charlie me je uvijek optuživao da sam od njegova odlaska u rat napravio hoolywoodsku produkciju. Bio je veličanstveni prizor vidjeti Charlija kako u planinama Afganistana jaše na bijelom konju. Svi smo bili vrlo zabrinuti da negdje ne pogine. On se apsolutno zaljubio u afganistanski pokret otpora i to na beznadni, kiplingovski romantični način" - tvrdi Milt Bearden.
Rat u Afganistanu završio je pobjedom nad Sovjetima. Sjedinjene su Države vrlo brzo zaboravile Afganistan i sve kroz što je ta zemlja prošla. Novinar George Crile smatra da je Washington u Afganistanu, krajem prošlog stoljeća, propustio značajnu priliku. Da ironija bude veća, Amerika je tada podržavala najveći i jedini uspješni jihad – sveti rat – u suvremenoj povijesti.
"U tom su trenutku Sjedinjene Države bile u savezništvu s militantnim Islamom. Tada smo uistinu mogli obnoviti Afganistan i izići iz toga u vrlo pozitivnom, junačkom, svjetlu. Mogli smo u potpunosti okončati razdoblje svojevrsne noćne more u tom dijelu svijeta. Afganistan je tada bio spreman da se priključi suvremenom svijetu" - tvrdi George Crile.
Danas su Sjedinjene Državae opet u Afganistanu, i opet nisu u potpunosti predane obnovi te zemlje - kaže novinar George Crile. Kad ćemo naučiti ono što Charlie već zna?