Tvrdnje bivšeg šefa američkih inspektora za oružje u Iraku - da su prijeratni obavještajni podaci o iračkim oružjima bili pogrešni – izazvale su intenzive međustranačke rasprave. Te su tvrdnje, također, potresle američke obavještajne agencije koje se sada nalaze na udaru kritika.
Očekuje se najmanje jedna istraga, ako ne i više, oko toga kako je moguće da su obavještajne procjene o iračkom oružju, koje su predsjednik Bush i njegovi pomoćnici navodili kao opravdanje za rat, bile toliko pogrešne. U poslijeratnoj potrazi, naime, nisu otkrivene nikakve zalihe kemijskih ili bioloških oružja. David Kay, koji je donedavno vodio potragu, kaže da Irak nije imao takve zalihe u trenutku početka rata.
U telefonskom intervjuu za Glas Amerike gospodin Kay kaže da je do pogrešnih obavještajnih procjena došlo iz više razloga. Glavni je, nastavio je, nemogućnost da se utvrdi kada su irački dužnosnici možda govorili istinu, a kada su lagali.
"Moja mi intiucija govori da su nas Iračani dijelom prevarili. Oni su nam lagali i varali nas, a mi nismo primjetili kad su se činjenice promjenile i možda su doista govorili istinu kad su se rješili stvari. Vjerujem da su nas njihovi stalni napori da izigraju inspektore Ujedinjenih naroda naveli na vjerovanje da nešto kriju i mi nismo pomislili da postoje druga objašnjenja poput blefiranja zbog vlastitih unutarnjih ili vanjskih razloga."
Analitičari kažu da je neobično što su prijeratni obavještajni podaci o Iraku bili konzistentni te da su informacije koje su dolazile iz drugih zemalja, poput Britanije i Francuske, bile slične onima koja su prikupile američke agencije. Prema riječima gospodina Kaya, time se potkopavaju optužbe da je postojao pritisak administracije predsjednika Busha da se obavještajni podaci krivotvore. Pa ipak, kažu stručnjaci za obavještajna pitanja, postoji poriv da se izglade dvojbe i uklone pitanja iz obavještajnih procjena.
Anthony Cordesman iz Centra za strateška i međunarodna istraživanja kaže da vodeći političari zaziru od dvosmislenosti u obavještajnim analizama, a obavještajni analitičari također izbjegavaju nejasnoće jer bi mogle dovesti do toga da se njihove procjene ignoriraju.
"Obavještajna zajednica uvijek je imala problem u iznošenju neizvjesnosti. Neki ljudi vjeruju da bi to jednostavno dovelo do toga da donositelji odluka ignoriraju obavještajne podatke. Mnogi vodeći političari i brojni profesionalni korisnici obavještajnih materijala, aktivno potiču na uklanjanje dvojbi iz obavještajnih izvješća. Oni žele imati točne procjene čak i kad one nisu moguće. To često stvara klimu u kojoj se uvijek dobivaju puno određenije procjene nego što bi trebale biti, pod bilo kojim okolnostima."
Gospodin Kay potvrđuje takvu izjavu dodajući kako se, s penjanjem nekog obavještajnog izvješća u više strukture vlasti, bilo kakve dvojbe i fusnote često izbacuju. Što god da je razlog netočnih procjena obavještajnih agencija, pitanje o njihovom funkcioniranju izbija u politički neugodno vrijeme - na početku izborne godine u Sjedinjenim Državama.