Prije 165 godina, skupina afričkih robova, koji su upravo bili prevažani u Sjevernu Ameriku, odlučila je svoju sudbinu uzeti u svoje ruke - savladali su posadu broda, preuzeli kontrolu nad plovilom, pokušali se domoći slobode… Njihov je podvig danas ovjekovječen rekonstrukcijom broda Amistad koji služi kao nastavno-obrazovno sredstvo ali i turistička atrakcija!
Zvono s broda Amistad zvoni svaki put kad ovaj 40 metara dugi brod uplovljala u luku. Danas je Amistad ukotvljen u luci Miami, na Floridi, gdje će ostati do veljače – u okviru proslave Mjeseca povijesti Amerikanaca afričkog podrijetla. Povijesni, “originalni” Amistad više ne postoji, no postoji njegova vjerna kopija, koja posjetiteljima dočarava zanimljiv i potresan trenutak američke povijesti. Što se dogodilo te davne 1839. godine, zbog čega je Amisatd toliko važan? Jedrenjak je plovio uz obalu Kube, tadašnje španjolske kolonije. Na njemu su bila i 53 afrička roba, koji su trebali biti iskrcani u Havani. No robovi su se pobunili, savladali posadu, te joj naložili da krene natrag prema obali Zapadne Afrike. Medjutim, mornari su brod usmjerili prema obali Sjedinjenih Država, gdje su preživjeli robovi – svladani.
"Znamo da su mnogi od njih umrli od gladi. Na brodu nije bilo hrane i vode. Također, naglo oslobođeni robovi nisu ništa znali o preživljavanju u uvjetima tadašnjeg “modernog” svijeta. Primjerice, kako nije bilo vode, tijekom plovidbe prema New Yorku, popili su sve lijekove iz brodske zalihe – ne znajući ništa o njihovom štetnom djelovanju… Uvjeti života na Amistadu bili su zaista grozni," riječi su povjesničara Johna Dealyja koji je bio na čelu obnove broda Amistad.
Plovilo je u New Yorku inače bilo zaplijenjeno i glavni je problem bio – što učiniti s robovima koji su pripadali stranoj državi, Španjolskoj. Sud ih je prvo oslobodio, potom ih je ponovno zatvorio na zahtjev španjolskih plantažera s Kube, koji su željeli da se robovi vrate. U Sjedinjenim je Državama u drugoj polovici 19 stoljeća robovlasnički sustav još uvijek postojao, pogotovo na jugu, no bila je zabranjena trgovina robova između stranih država.
Kai Perry, kustosica izložbenog kompleksa Amistad u Miamiju, objašnjava da je ovaj slučaj ukazao na probleme u američkom društvu, koji će dvadeset godina kasnije eskalirati u građanskom ratu između Sjevera i Juga: "Za robove s Amistada založio se i bivši predsjednik John Quincy Adams. On je bio svjestan da se radilo o ljudima koji su bili rođeni u slobodi. Naime, u uvjetima ropstva kakvi su tada vladali u Americi, rob je mogao biti jedino onaj čovjek koji je u ropstvu i rođen. No, aktualni predsjednik Van Buren nije ih želio osloboditi, jer se bojao da će mu to štetiti na izborima. Prema tome, u Americi je bilo različitih mišljenja u ovom slučaju, i mnogo emocija."
Nakon godine dana, oslobođenim je robovima bili dopušteno da se vrate u Afriku, današnji Sierra Leone. Neki od njih, nakon izvjesnog vremena, vratili su se u Ameriku. Sarah Magru – jedna od oslobođenih ropkinja – školovala se na Sveučilištu Oberlin, gdje je diplomirala kao jedna od prvih crnjikinja u povijesti ovog liberalnog koledža u Ohiou.