Posmrtno slovo ujedno je oblik oplakivanja mrtvih, ali i prigoda za emocionalni osvrt na njihova dostignuća. Nova zbirka najboljih eulogija pokazuje da posljednji oproštaji mogu biti utješni, inspirativni, pa čak i duhoviti. Zbirku naslovljenu "Farewell, Godspeed – Počivao u miru: Najbolje eulogije našeg vremena" uredio je Cyrus Copeland.
31. siječnja 1986. predsjednik Ronald Reagan održao je govor na posljednjem oproštaju od sedam američkih astronauta, stradalih u eksploziji raketoplana Challenger. Govor je zaključio obraćajući se izravno poginulim astronautima. "Utjehu nalazimo samo u vjeri, jer znamo u srcu da ste vi, koji ste letjeli tako visoko, sada u svojem domu s onu stranu zvijezda, sigurni u Božjem obećanju vječnog života".
Ove riječi našle su svoje mjesto u zbirci šezdeset i četiri posmrtna slova, koju je sastavio Cyrus Copeland pod naslovom "Počivao u miru". Kako kaže, na sastavljanje ove zbirke inspirirale su ga dvije tragedije – jedna osobna i jedna nacionalna. " Kada mi je otac umro, održao sam mu posmrtno slovo na pogrebu. Dok sam govorio, shvatio sam koliko je to bilo katarzično i koliko me povezalo s njime. Druga inspiracija bile su mi eulogije nakon terorističkih napada na New York i Washington".
Zbirka "Počivao u miru" sadrži tekstove posmrtnih slova za niz javnih osoba – od znanstvenika i biznismena, do umjetnika, politika i društvenih aktivista. Autor kaže da su se posmrtna slova u posljednjih pola stoljeća znatno promijenila – postala su manje bombastična, a više osobna i neformalna. Na primjer, Madonna je svoje posmrtno slovo Gianniju Versaceu započela riječima: "Spavala sam u Versaceovom krevetu". Ponekad posmrtno slovo otkrije nešto novo i neočekivano o slavnoj ličnosti. Na Einsteinovom pogrebu, njegov pomoćnik govorio je o tome kako se slavni fizičar volio igrati s djecom.
Ponekad se posmrtno slovo pretvori u širu društvenu kritiku. Tako je Benjamin Mays u posmrtnom slovu Martinu Lutheru Kingu 1968. pozvao njegove sljedbenike da nastave njegovu kampanju nenasilja. Cyrus Copeland na kraju ističe da sve eulogije, duhovite ili ozbiljne, osobne ili političke, postižu isti cilj. "Eulogija je most između živih i mrtvih, između sjećanja i vječnosti. To je prilika – da tako kažem - da nekome otpjevate posljednju ariju, da ga se prisjetite i da tako počnete liječiti svoju tugu i bol".
Zbirku eulogija Cyrusa Copelanda "Počivao u miru" objavila je izdavačka kuća Crown Publishing Group iz New Yorka.