Kako se 2003. godina bliži kraju, tako je postajalo jasno da sudbina Protokola iz Kyota visi o koncu. Obnovljivi izvori energije pokazuju dobitke na tržištu energije, a u Sjedinjenim Državama se nastavlja debata o energetskoj politici.
Za Protokol iz Kyota, međunarodni sporazum o klimatskim promjenama, 2004. godina bit će sudbonosna. Na skupu u Milanu, ranije ovaj mjesec, Rusija je odaslala pomiješane poruke u smislu hoće li ili neće ratificirati taj sporazum. Ukoliko Rusija odbije ratificirati ovaj međunarodni sporazum, on neće postati pravovaljan, jer ga nije ratificiralo dovoljno industrijaliziranih zemalja.
Do sada, taj je sporazum ratificirala 121 zemlja - uključujući Kinu, Indiju, Brazil i Europsku Uniju. Administracija predsjednika Busha povukla je podršku Protokolu 2001. godine, ustvrdivši da on sadrži 'fundamentalne pogreške', te da je 'štetan za američko gospodarstvo'.
Klimatolog Patrick Michaels, sa Sveučilišta Virginije, inače suradnik Instituta Cato, slaže se s takvom ocjenom. On kaže da Protokol iz Kyota ne čini ništa mjerljivo oko promjene klime, previše košta, te postavlja neostvarive ciljeve: "Europa neće uspjeti udovoljiti uvjetima Protokola. Par zemalja hoće, ali zbog razloga koji nemaju nikakve veze s Kyotom. Njemačka je, primjerice, utemeljila svoju početnu točku u vrijeme kada je još funkcionirala krajnje neefikasna istočnonjemačka ekonomija. Lijepo bi bilo kada bi se uspjelo ograničiti i smanjiti otpuštanje stakleničkih plinova ispod određene granice. Ali, kako niti Europljani to neće moći postići, zašto bismo uopće na to trošili vrijeme i novac, kada bismo, umjesto toga, ljudima mogli omogućiti ulaganja u mnogo efikasnije tehnologije, što i jest pravi put za budućnost."
Predsjednik Instituta World Resources Jonathan Lash s tim se ne slaže, tvrdeći da će upravo međunarodna suradnja i dogovaranje odrediti i konačan stav Rusije prema Protokolu iz Kyota. No, čak i ovako, gospodin Lash smatra da će 'zeleni' energetski izvori - energija Sunca, vjetrova i geotermalnih izvora - zadobiti veći udio na energetskom tržištu s obzirom da im i cijene postaju sve konkurentnije.
A, ističe on, i privatni energetski sektor već dobrovoljno poduzima korake u tom smjeru: "Institut World Resources surađuje s dvanaestak velikih kompanija - u rasponu od General Motors, preko Duponta i Alcoe, pa do Kinkos - koje su sve pristale nabavljati energiju iz 'zelenih', dakle obnovljivih i ekološki čistih izvora. Do danas te kompanije koriste oko 112 megawata 'čiste' energije, što je ekvivalent od, recimo, uklanjanja stotinu tisuća automobila s cesta. To je energija koja bi bila dovoljna jednom gradu srednje veličine."
Na polju 'čiste' energije, u protekloj je godini Bijela kuća pokrenula Međunarodno partnerstvo za vodikovu ekonomiju. U zakonu o energetici, - koji je Kongres prvi puta odbacio, a ponovno će o njemu glasati početkom slijedeće godine - predviđena je milijarda dolara za razvitak vodika kao alternativnog goriva, te za razvitak automobila na vodikov pogon do 2015. godine.
Kratkoročno, međutim, kako tvrdi analitičar Instituta Cato Patrick Michaels, sile slobodnog tržišta, a ne regulatorne mjere, potaknut će razvitak bolje energetske efikasnosti potrošača goriva. "Nitko nikada nije uspješno dokazao - barem ja za to ne znam - da je vlada bolji ulagač u tehnologiju od pojedinaca, odnosno privatnog sektora. Svojedobno Partnerstvo za novu generaciju vozila u Sjedinjenim Državama koštalo je porezne obveznike više od milijarde dolara. Te su novce dobila tri najveća američka proizvođača automobila - Daimler Chrysler, GM i Ford - za proizvodnju izvanredno efikasnog putničkog automobila. Do danas oni na cestu nisu stavili niti jedan hibridni automobil, dok su Honda i Toyota - koje nisu sudjelovale u toj inicijativi - to učinile vrlo uspješno."
Na obzorju 2004. godine vidi se i djelovanje Ujedinjenih Naroda, zajedno sa znanstvenicima sa svih strana svijeta, u prvom globalnom procjenjivanju uvjeta i produktivnosti ekosustava. Preliminarno izvješće očekuje se prije kraja godine.