20. prosinca su se u luci New Orleans, u saveznoj državi Louisiani, okupili uglednici kako bi obilježili jedan od ključnih događaja u američkoj povijesti. Prije dvjesto godina, točno 1803. spuštena je u New Orleansu francuska, a podignuta američka zastava. Bio je to simbol upravo oabvljene kupovine novog američkog državnog teritorija - toliko velikog da je na njemu bilo osnovano čak 15 novih saveznih država. Zemlja je kupljena pd Francuske - za 10 centi po hektaru.
Da bi obilježio ovu dvjestogodišnjicu, Filharmonijski orkestar Louisiane naručio je jedno vrlo neobično simfonijsko djelo. Novinar Ted Landphair govori o toj glazbi i njenom energetičnom skladatelju.
Pedeset jednogodišnji Rob Kapilow već je od ranije traženi skladatelj tzv. programatske glazbe – slične Labuđem jezeru, Uvertiri 1812 i Petru i vuku. Nisu to samo note, ispisane da bi označile puku glazbenu vrijednost. Te skladbe pričaju priče, a ponekad imaju i tekst. Gospodin Kapilow je uglazbio dječju priču o Doktoru Seussu, skladavši neke dijelove o tako neobičnim mjestima kao što je željeznička postaja u Kansas Cityju.
Za teme kao što je Louisiana Purchase – kako se zove ova kupoprodaja zemlje koja je trenutačno proširila Sjedinjene Države prema zapadu preko rijeke Mississippi do Stjenjaka i prema sjeveru od New Orleansa do Kanade – gospodin Kapilow je proveo vrlo ozbiljna i temeljita istraživanja. U prašnoj kongresnoj arhivi pronašao je idealni naslov za svoj dvadeset petominutni zborski i orkestralni komad.
"Za mene je to predstavljalo sredstvo da izrazim onaj sveopći, blistavi optimizam koji nam je donijelo udvostručenje teritorija – tom je kupnjom Amerika postalo moguće da se Amerike prostre od oceana do oceana. Dakle, krenuo sam i napisao ovu glazbu koja zrači optimizmom. I ispalo je da sam cijelu stvar pogrešno shvatio – iako je fraza zvučala blistavo optimistično, zapravo je u to vrijeme vladala čitava jedna tirada protivove kupovine teritorija! Raspoloženje je bilo: "Posljednja stvar koju Amerika treba jest jedan novi nepregledni svijet, te da s dolarima kojih nemamo previše kupujemo hektare kojih već imamo previše" - kaže Rob Kapilow.
U komadu je gospodin Kapilow pomiješao slavljenički naslov s interpretacijom rodoljubnih pjesama koje su se izvodile prije dvjesto godina na svečanosti kupoprodaje u New Orleansu.
Za razliku od opsesivnih skladatelja Beethovenove provenijencije, koji čitav dan skladaju nadviti nad klavijaturom na nekom osamljenom mjestu, gospodin Kapilow poziva cijeli svijet da mu se pridruži u skladanju njegove glazbe. On održava neformalne susrete s građanima, čak ulomke stavlja na Internet da bi ih publika mogla poslušati i izraziti o njima svoje mišljenje. U ovom konkretnom slučaju, gospodin Kapilow je proputovao s direktorom Filharmonijskog orkestra Louisiana Kenom Kussmannom skoro pet tisuća kilometara po cijeloj saveznoj državi, kako bi mogao razgovarati s običnim ljudima i čuti njihovo mišljenje.
"Kad se s Robom vozite u automobilu, ne morate brinuti, nećete zaspati. On će vas držati budnim. On neprestano govori stvari kao 'zašto ne bismo učinili ovo? zašto ne bismo učinili ono?' I uvijek ima milijun ideja, njegov mozak kao da se nikad ne odmara" - kaže gospodin Kussman te dodaje:
"Za većinu ljudi izvedba ovog komada u New Orleansu predstavljala je cilj. Za mene je cilj bio čitav proces. Budući da je moja cijela misija u tome da ih uključim ne samo u povijest već i u klasičnu glazbu za koju misle da s njom nemaju veze, otkrio sam da je jedan od najboljih načina za povezivanje s njima da im pokažem konkretni proces - da im dopustim da u tom procesu sudjeluju."
Rob Kapilow dirigirao je devet puta Filharmonijom Louisiane izvodeći svoje djelo po raznim mjestima ove države i u svoje izvedbe uključivao je različite studentske i amaterske zborove...Simfonija Louisana Purchase donijela je gospodinu Kapilowu još jednu narudžbu, ovaj put od orkestra St. Louisa – za obilježavanje još jedne dvjestote godišnjice. Riječ je o Ekspediciji Lewis i Clark. Ono što je započelo kao mjuzikl o ovoj ekspediciji, doživjelo je potpunu preobrazbu i postalo djelo koje kroz oči američkih Indijanaca promatra put Lewisa i Clarka. Po gospodinu Kapilowu, Indijanci ne promatraju Louisiana Purchase, kao ni Ekspediciju Lewis i Clark, kao razlog za slavlje. Za njih, kaže, ovi su povijesni događaji predskazali neku vrstu američkog holokausta.