2003. godina za Europljane je protekla u znaku neslaganja sa Sjedinjenim Državama glede rata u Iraku, a isti je rat unio razdor među same zemlje članice Europske unije. Različita stajališta izbila su na površinu i u vezi s ambicijama da jednog dana Unija preraste u ekonomskog i političkog suparnika Sjedinjenih Država.
Prije samo godinu dana Europa je bila u zamahu: uvedena je jedinstvena valuta, a postignut je i konačni dogovor o prijemu deset novih zemalja članica u 2004. godini. Poteškoće su, međutim, počele ubrzo iskrsavati. Slika složne i vesele europske obitelji narušena je američkim planovima o invaziji Iraka: Britanija se priključila svom trasatlantskom savezniku, a Francuska i Njemačka su pokrenule međunarodnu kampanju protivljenja ratu.
Uz podršku Italije, Španjolske i još pet zemalja – od kojih su tri buduće članice unije – britanski premijer Tony Blair objavio je otvoreno pismo podrške američkim zahtjevima za poduzimanjem munjevite vojne akcije protiv Iraka, kako bi mu se oduzelo oružje za masovno uništavanje. Uslijedilo je i drugo pro-američko pismo koje su sastavile istočnoeuropske zemlje kandidati za ulazak u Europsku uniju i NATO, povećavajući razdor među europskim zemljama.
Vitorini: Mnogi Europljani smatraju da SAD pretjeruju u svojoj reakciji na terorizam
I dok mnogi Europljani optužuju Sjedinjene Države za unilateralizam, dotle Amerikanci dovode u pitanje europsku spremnost na sučeljavanje s novim opasnostima 21. stoljeća. Prema mišljenju povjerenika Europske unije za pravosuđe Antonija Vitorina među Europljanima i Amerikancima postoji temeljni nesporazum o tome kako stati na put opasnostima koje su pokrenute terorističkim napadima 11. rujna 2001. godine.
“Amerikanci misle da mi Europljani potcjenjujemo terorizam i nove opasnosti. S obzirom da smo mi imali posla s terorizmom u prošlosti, Amerikanci misle da se prema novim opasnostima odnosimo rutinski. S druge strane, u značajnom dijelu europskog društva postoje mišljenja prema kojima Sjedinjene Države pretjeruju u reagiranju na opasnost od terorizma, dovodeći u pitanje neke od temeljnih vrijednosti koje se tiču građanskih prava i sloboda.”
Gedmin: Europa i dalje važan partner, ali gubi na značaju
Američki stručnjak za transatlantske odnose Jeffrey Gedmin, direktor Instituta Aspen u Berlinu, tvrdi da ekonomski i trgovinski odnosi Sjedinjenih Država i Europe i dalje jačaju. No, europsko-američko strateško partnerstvo, koje je izgrađeno tijekom Hladnog rata, prolazi kroz promjene, s tim što Sjedinjene Države zauzimaju puno globalnije stajalište, jer one jedina svjetska supersila.
“Strateški centar naše pozornosti se pomaknuo. Mi razmišljamo o budućem ujedinjenju dviju Koreja, o izazovima u Kini, te stabilnosti na indijskom potkontinentu – između Indije i Pakistana. Strateški gledano, Europa ima manji značaj. Nije irelevantna…ona je i dalje vrlo važan partner, ali u usporedbi s ostalim područjima, gubi na značaju” - objašnjava Jeffrey Gedmin.
Summit Europske Unije, u prosincu, propao je nakon što su Španjolska i buduća članica Poljska odbile prihvatiti novi sustav glasovanja prema kojem su, na inzistiranje Francuske i Njemačke, zemlje s većim brojem stanovnika trebale dobiti i veće pravo glasa.
Predsjednik Europskog parlamenta Pat Cox upozorio je da je zbog te ustavne praznine Unija došla u situaciju da se proširuje s deset novih članica a da ne postoje institucionalni okviri koji bi olakšali donošenje odluka u zajednici koja će od 2004. godine brojati 25 članica.