Ovaj su mjesec proslavljeni veliki blagdani tri najveće monoteistične vjeroispovjesti: kršćanstva, judaizma i islama - Božić, Hanuka i Bajram. Svaka od te tri religije ima svoj specifičan odnos prema Bogu. No, pitanje je - čiji je Bog, ako je samo jedan?
Prošli je mjesec predsjednik Bush izazvao rasprave među vjerskim zajednicama izjavom da - po njegovom uvjerenju – muslimani i kršćani vjeruju u istog Boga. Američki je predsjednik kršćanin, koji uživa veliku podršku medju vjerskim konzervativcima. No, unatoč podršci, neki su evangelistički kršćani odmah počeli kritizirati tu izjavu Georgea Busha.
Richard Land govori u ime jedne takve skupine, Južnih baptista: "Kao i mnogi drugi Amerikanci, i ja sam vrlo sretan što imamo predsjednika dubokih vjerskih uvjerenja, koji pokušava svoja uvjerenja spojiti s politikom. No, valja zapamtiti da on doduše jest glavni zapovjednik, ali nije glavni teolog. U ovom je slučaju predsjednik – jednostavno u krivom."
Međutim, ne dijele svi kršćani takvo uvjerenje. Dapače, po tvrdnjama Vijeća Crkvi, – koje zastupa tridesetak protestantskih, anglikanskih i pravoslavnih denominacija -, većina kršćana misli suprotno. Djelatnik Vijeća Shanta Premawardhana hvali predsjednika Busha što je bio u tolikoj mjeri uključiv: "Razni su narodi u različita vremena na različite načine doživljavali Boga, kojeg su, sukladno tome, različito i artikulirali. Dakle – muslimani su na drugačiji način doživjeli i artikulirali svoje viđenje Boga od kršćana. Mislim da je u tome razlika. No, sve su te vjere postojane u tvrdnji da je Bog – jedan." Iako se Boga naziva različitim imenima – Jahve i Jehova u Bibliji, Allah u Kuranu, gospodin Premawardhana smatra da je značenje tog imena zapravo isto: "Arapska riječ za Boga je Alah. Kao što bismo mi rekli Bog, ljudi u mnogim afričkim i bliskoistočnim zemljama kažu Allah."
I imam Benjamin Abdul-Haqq vjeruje da se radi samo o jednom Bogu, a da je razlika između židova, kršćana i muslimana samo u načinu štovanja tog Boga. On ipak nije iznenađen kontroverzom koju je svojom izjavom izazvao predsjednik Bush. Po njemu, Bog je čovječanstvo stvorio kao jedno. No, to ne znači da svi ljudi misle jednako: "Ljudi imaju vlastita mišljenja, koja se ponekad temelje na ideji da su oni uvijek u pravu, ponekad se temelje na konzervatizmu, a toga ima u svakoj vjeroispovjesti. Stoga me ne čudi da neki negoduju zbog toga, s obzirom da na čitavu stvar gledaju kroz prizmu: ovo je moj Bog protiv tvog Boga. No, zapravo se radi o jednom te istom Bogu."
Ukoliko kršćani, židovi i muslimani svi tvrde da imaju poseban odnos s Bogom – Bogom Abrahama, zašto onda te tri najveće vjeroispovjesti nisu povezanije?
Bruce Feiler u svojem se bestseleru "Abraham – A Journey to the Heart of Three Faiths" bavi upravo tim pitanjem. Objašnjava da biblijska priča o Abrahamu prikazuje zajedničku nit koju dijele sve tri vjerske tradicije: "Biblija jasno prenosi priču da Bog zapravo, od samog početka, traži ljudskog partnera. Pokušava s Adamom – no, Adamu se više sviđa Eva. Pokušava s Noom - Noa gradi barku, spašava životinje, no potom i Noa razočara Boga. Tada, u 12. poglavlju Knjige Postanja, Bog stvara odnos s Abrahamom i kaže: „Blagoslovit ću one koji blagosivaju tebe; proklet ću onoga koji proklinje tebe; ti ćeš moći blagosloviti sve obitelji zemaljske.” Sve tri vjere - kršćanstvo, židovstvo i islam - nalaze da je taj moment ključan – odnosno kažu da Bog i Abraham postaju partneri te da su svi ljudi zapravo potomci Abrahama. Židovi i kršćani kroz Abrahamovog sina Izaka, a muslimani kroz Ishmaela."
No, neki, poput Richarda Landa iz Konvencije južnih baptista, drugačije interpretiraju božji zavjet s Abrahamom. Citirajući također Knjigu Postanja, on smatra da je božje obećanje dano samo Izaku. On kaže da cijeni sve vjere, medjutim, ne vjeruje da su sve vjeroispovjesti jednake. On isto tako smatra da vjere nisu tek različiti putevi do istoga boga. Kaže da u Bibliji, Bog na poseban način inspirira proroke: "Mi o Bogu znamo samo ono što nam je sam odlučio reći. I kada se pojavi netko tko tvrdi da nam ima pravo govoriti o Bogu, a da pritom nije dobio božju inspiraciju - tada nećete dobiti istoga Boga! U Allahu ne prepoznajem Boga kojeg sam upoznao putem Isusa Krista."
Autor Bruce Feiler ističe da su i kršćani i židovi i muslimani – u različita doba – pokušavali prikazati da Bog pripada samo njima. Tri su spomenute vjeroispovjesti tijekom vremena reinterpretirale priču o Abrahamu, tvrdeći da upravo njihovo tumačenje sadrži ključ do iskonskog značenja priče. Te su različite interpretacije diljem ljudske povijesti izazvale mnoge krvave sukobe.
Unatoč tome, Bruce Feiler s optimizmom gleda na budućnost međuvjerskih odnosa: "Tu se, zapravo, radi o povijesti ljudskih institucija. Različite vjeroispovjesti različito tumače jedan te isti tekst. No, mislim da nam to pruža priliku da najprije shvatimo kako se radi o različitim tumačenjima jedne te iste stvari te da se vratimo korjenima same priče i da konačno shvatimo da se radi o univerzalnoj poruci, namijenjenoj svima nama."
Autor Bruce Feiler kaže da odnosi između kršćana, židova i muslimana zapravo nikada nisu bili bolji – unatoč manjinama unutar svake od navedenih vjera, koje smatraju da su jedino oni spoznali Boga. Napominje da je bitno da se oglase svi oni ljudi koji vjeruju u umjerenost i međusobno poštivanje.
S tim se slaže i imam Benjamin Abdul Haaq, koji tvrdi da se i Biblija i Kuran bave tim pitanjem: "Biblija kaže: Dođite, mislimo zajedno! Kuran pak kaže da je razum najbolji način ponašanja. To znači da trebamo suradjivati na ostvarivanju zajedničkog cilja."
Da se vratimo onom starom pitanju: Čiji je Bog? Tu nema jednokratnog odgovora. No, britanski pisac iz 18. stoljeća Samuel Johnson pruža nam još malo materijala za razmišljanje. Opisujući rasprave između protestanta i katolika, on kaže da se oni "u bitnim stvarima slažu, dok su njihove razlike trivijalne, više političke negoli vjerske prirode".