Pripovjetka Charlesa Dickensa "Christmas Carol" postala je blagdanski klasik, inspiriravši filmove, kazališne predstave i književne prijevode diljem svijeta. Preobrazba zlog škrca Ebenezera Scroogea u dobročinitelja, na samu Badnju večer, kada, uz pomoć duhova prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, sazna kolika je vrijednost dobrote i velikodušnosti, najklasičnija je priča o trijumfu dobra, o happy-endu koji dolazi svim likovima pripovjesti.
Ali, možda i ne?!
Američki pisac Louis Bayard, u svom novom romanu "Mister Timothy", preskače podosta godina i prati što se događa Majušnom Timu, sinu Scroogeovog knjigovođe Boba Cratchita.
Majušni Tim, boležljivo dijete s deformiranom nogom, u originalnoj pripovjetci nema veliku ulogu. Ono malo što kaže, - 'Bože, sve nas blagoslovi …' -, međutim, pretvorilo ga je u simbol hrabrosti i dobre volje mnogim štovateljima Dickensova djela. Ali ne i za Louisa Bayarda.
Autor knjige "Mister Timothy" kaže da mu je Dickens bio najveća inspiracija u vlastitom književnom radu, ali Majušni Tim mu je jedan od najmanje dragih likova iz Dickensovog književnog opusa: "Nikada nisam ustvari vjerovao u Majušnog Tima; nisam vjerovao da bi neko dijete moglo biti tako svetačko čisto i uzvišeno. Pitao sam se: što nam to Dickens nije rekao o njegovom karakteru. I tako mi je pala na pamet ideja o kompletnom poniranju u taj lik, pa da vidimo što ćemo naći. Rezultat je ova moja prilično mračna priča, koja koristi likove iz originalne Dickensove pripovjetke i oko njih gradi s jedne strane triler, a, s druge, meditira o prirodi obitelji i pripadnosti."
Za nas koji "Christmas Carol" doživljavamo kao priču sa sretnim završetkom, vrijedi spomenuti da budućnost obitelji Cratchit, u verziji Louisa Bayarda, nije tako svijetla: roditelji umiru, a i nekoliko Timove braće i sestara; sam Tim kreće se u lošem društvu, živi u javnoj kući, plaćajući smještaj tako da madam u bordelu uči čitati i pisati, a sredstva za život namiče pljačkajući leševe koje nalazi u Temzi. Upravo jedan takav pljačkaški pohod stavlja Tima u središte krimića koji je okosnica romana "Mister Timothy".
Čak i manji likovi u romanu Louisa Bayarda uveliko su hommage Charlesu Dickensu. "U jednom se trenutku u mom romanu pojavljuje i sam Dickens. Naravno, nisam ga tako nazvao, te samo oni koji znaju kako je on izgledao mogu prepoznati o kome se radi," kaže Louis Bayard.
Na koncu, baš kao i u djelu iz kojeg je potekao Majušni Tim, i "Mister Timothy" završava izbavljenjem: "Čitav smisao knjige ustvari je Timothyjeva transformacija iz ogorčenog grubijana u osobu koja aktivno oblikuje svoju sudbinu i otkriva u sebi dobrotu; ne onakvu dobrotu kakvu mu je pripisao Dickens, nego one unutrašnje rezerve ljudske pristojnosti koje ga navode da se angažira u zaštiti i obrani drugog ljudskog bića. I tako sam se na koncu suočio s pitanjem – što je zapravo, obitelj? Jesu li to ljudi uz koje smo rođeni ili ljudi koje kasnije sretnemo i prihvatimo?," kaže Louis Bayard.
U ovoj knjizi, Dickensova afirmacija tradicionalnih kršćanskih i engleskih vrijednosti doživljava modernizaciju: umjesto obitelji koju je izgubio, Tim si, iz prilično neobećavajućeg materijala, stvara novu, alternativnu obitelj. Louis Bayard vjeruje da, unatoč mračnom duhu i dubioznom karakteru likova njegovog romana, "Mister Timothy", jednako kao i "Christmas Carol", predstavlja blagdansku pripovjetku - zbiva se u vrijeme Božića, a, kao i mnoge druge Božićne priče, govori o svjetlu koje može zasjati i u najmračnijim vremenima.