Današnji New York Times donosi tekst o tome kako je kršćanska zajednica u Iraku morala promijeniti svoje božićne planove – mala zajednica neće polnoćku slaviti u ponoć, već danas poslijepodne po lokalnom vremenu. Riječ o tome počela se širiti od kongregacije do kongregacije već prošli tjedan i izgleda kao da nitko ne sumnja u racionalnost ovakve odluke. Kako piše newyorški list svi znaju da ići ulicama kasno noću i okupljati se u velikim skupinama nije vrlo mudra stvar. New York Times navodi riječi velečasnog Yousifa Thomasa Mirkisa iz katedrale Svetog Josipa koji kaže da je glavni problem sigurnost. "Božić ove godine neće biti poseban kao što je to nekoć bio, međutim, mnoge obitelji će ga proslaviti s drvcem i kolačem, što će možda biti više u duhu prvog Božića" – navodi New York Times riječi ovog svećenika.
Bostonski Christian Science Monitor donosi tekst o tome kako se sve veći broj američkih obitelji odlučuje ne ostati kod kuće za Božić. Navodi primjer obitelji Schallert iz Orlanda na Floridi koja je s nestrpljenem čekala ovogodišnje božićne blagdane. Majka, otac, kći tinejdžerka i sin u dvadesetima ove godine neće motati poklone i peći kolače. Oni su to zamijenili s podvodnim ribolovom i sunčanjem na floridskim otocima južno od Miamija. Vjeruju kako ovim putovanjem započinju novi obiteljski ritual – posjet zanimljivim i uzbudljivim mjestima tijekom blagdana. Oni nisu jedini koji su se odlučili na takav korak. Christian Science Monitor navodi i riječi turističkih agenata koji kažu kako je potražnja tijekom božićnih blagdana za paket aranžmanima porasla za između 8 i 10 posto tijekom protekle dvije godine. Po mišljenju analitičara turističke industrije, ovakav trend promjene božićnih tradicija obično je uvjetovan svojevrsnim tranzicijskim vremenima u obitelji – primjerice, kad djeca odrastu, rođaci umiru ili se braća i sestre žene.
Ovdje u glavnom gradu Sjedinjenih Država Washington Post donosi priču o jednom divovskom božićnom drvu i jednom drvosječi u američkoj saveznoj državi Oregon. On svakodnevno u 16:30 po lokalnom vremenu pali ukrasne lampice na boru, a gasi ih u 23:00 kako bi uštedio na troškovima za električnu energiju. Priča se događa u jednom od predgrađa Portlanda, a mogla bi početi 50 godina godina prije negoli je Kolumbo stigao u Ameriku. To je kad je ovo drvo – duglazija – posađeno. Mogla bi početi i 1949. godine kad je naš drvosječa – po imenu Glenn Althauser – tada dvadeset jednogodišnjak kupio komadić zemlje s divljim drvećem i otkrio veliko drvo kako se nadvija nad rijekom Clackamas. Drvo je danas visoko oko 50 metara, a pri dnu mu je opseg skoro sedam metara. Glenn je godinama sanjao kako da od njega učini najveće božićno drvo na svijetu, a prije 15 godina san mu se i ostvario kad je uz pomoć helikoptera okitio divovski bor. "Iznajmio sam helikopter i cijela je stvar bila gotova za 15 minuta" – prisjeća se danas sedamdeset petogodišnji gospodin Althauser. Tradicija se otada nastavlja sve do danas, kad Glen namjerava lampice ostaviti upaljenima cijelu noć, unatoč opasnosti od vjetra – piše Washington Post.