Jedna od najpoznatijih suvremenih bozicnih pjesama nastala je za jednog od najvrelijih kalifornijskih poslijepodneva. Svima nam poznata po onim njenim prvim rijecima, “Chestnuts roasting on an open fire...”, njen pravi naslov je Christmas Song, Bozicna pjesma.
Za mnoge, ta je skladba jedan od najvaznijih trenutaka u povijesti glazbe, prvi americki bozicni standard predstavljen od jednog Amerikanca africkog porijekla. Njegov je uspjeh otvorio vrata mnogim drugima, da vec postojece blagdanske pjesme daju i oni, u svojim verzijama. Od tog trenutka, Bozic je, u Americi, prestao biti rezerviran samo za bijelca!
Pjesmu su napisala dvojica prijatelja – Bob Wells, rodom iz drzave Washington, svestrani umjetnik i autor glazbe za niz filmova i brojnih songova, te covjek poznat pod nadimkom “The Velvet Fog,” jedan od najpoznatijih americkih skladatelja i vokalista, Mel Torme, rodom iz Chicaga.
Jednog uzavrelog srpanjskog poslijepodneva, 1944. godine, Mel se uputio ka Bobovoj kuci, u mjestu Toluca Lake, u dolini San Fernando. Usao, no u kuci i za glasovirom nikoga nije zatekao, vec na njemu samo jednu stranicu i na njoj olovkom ispisana cetiri reda – “Chestnuts roasting on an open fire, Jack Frost nipping at your nose, Yuletide carols being sung by a choir, and folks dressed up like Eskimos...”
Kad se Bob Wells konacno pojavio, bilo je to u kratkim hlacama i majici bez rukava. “Ovo danas, pasja je vrucina,” rekao je prijatelju Melu, te dodao:”Mislio sam, malo cu se rashladiti napisem li nesto o Bozicu i hladnom vremenu.”
Wells nije niti mislio da pjesmu pise, nadao se samo da ce mu tih nekoliko rijeci donijeti olaksanje.
Ali Mel Torme je nesto vise vidio u njima. Obojica su odmah za glasovir sjela i cijela je pjesma bila gotova za 45 minuta. Unatoc vrucini, dva prijatelja s njom su se odmah u Hollywood zaputila. Mel Torme je poznavao svakog vaznijeg glazbenika u Los Angelesu tada, ali nepozvani, pokucali su, prvo, na vrata Nat King Colea i, na najvreliji dan godine, Kingu izveli svoju pjesmu o hladnom Bozicu.
Nikoga ona nije rashladila, ali je Nat King Colea duboko impresionirala. No, trebala je proci jos puna godina prije nego sto je ona, za Capitol Records, bila i snimljena. U kasnu jesen 1946, postala je hit hitova. I to ostala jos gotovo deset godina. Snimilo ju je otada na stotine drugih umjetnika, od Binga Crosbyja i Judy Garland, do samog Mel Tormea i Steveija Wondera i New Kids on the Block. Najveci je hit bila i ostala za Nat King Colea!
I ostala draga, da se posluzim njenim rijecima, “svoj djeci, od jedne do devedeset i dvije,” vec 57 godina! Jer ta, potpuno svjetovna pjesma, tako lijepo i toplo i govori o prijateljstvu, pozitivnoj prirodi i duhu Bozica. I o radostima blagdana, onih vani – “kesteni se peku na otvorenoj vatri... djed Mraz... pjevaci.. svi kao Eskimi umotani...”, i onih u kuci – “miris pecene purice kucom se siri....malisani, rumenih obraza i ociju sjajnih, nece nocas tako lako zaspati.”
“Although it’s been said many times, many ways... Merry Christmas to you.”