Ukoliko teroristi u doglednoj budućnosti ponovno pokušaju upotrijebit oteti zrakoplov kao razorno oružje, mogli bi otkriti da svoju terorističku akciju jednostavno ne mogu izvršiti. Na tome sada intenzivno radi jedna skupina inovatora koji nastoje razviti svojevrsni štit protiv otmičara.
Nakon tragičnih događaja od 11. rujna 2001., stručnjaci pokušavaju izgraditi mehanizam koji bi onemogućio slične terorističke napade. Prema jednom projektu, kontrolori leta bi bili u mogućnosti – sa zemlje – preuzeti upravljanje otetim zrakoplovom. Drugi prijedlog predviđa mogućnost da pilot pritiskom na dugme za uzbunu uključi kompjutor koji preuzima upravljanje zrakoplovom i spušta ga na najbliži aerodrom. Treći projekat nazvan je “nevidljivi zid”.
“S približavanjem zrakoplova zoni u kojoj su zabranjeni letovi, pilot će osjetiti snažnu vanjsku silu koja potiskuje zrakoplov i onemogućava mu let ka cilju. A ukoliko se pilot pokuša na silu probiti kroz nevidljivi zid, otpor će postajati sve jači, onemogučavajući zrakoplovu ulazak u zonu u kojoj su zabranjeni letovi .”
Na ovom projektu radi skupina inžinjera za software, a na čelu im je Edward Lee. Njihova se zamisao temelji na već postojećem sustavu “nevidljivog zida” koji se koristi na mnogim putničkim zrakoplovima. Radi se o sustavu poznatom kao “Ground-Proximity Warning System”, u prijevodu – Sustav upozorenja na opasno približavanje. Taj sustav sada bilježi lokaciju, brzinu i visinu zrakoplova, te kut uspona i spusta, kako bi upozorio pilota na opasno priblažavanje nekom objektu – planini, zemlji, ili drugom avionu.
Edward Lee kaže da se postojeći sustav želi dopuniti novim softwareom koji neće samo upozoravati pilota, nego će mu blokirati komande ukoliko on – unatoč upozorenjima – pokušava nastaviti let kao da se znak za uzbunu nije oglasio. Dakle, ukoliko pilot pokuša ući u zonu u kojoj je zabranjeno letenje, kompjutor na zrakoplovu će otkazati poslušnost i skrenut će zrakoplov u sigurnom smijeru.
No, čak i da Uprava za sigurnost putničkog zrakoplovstva prihvati projekat takozvanog “nevidljivog zida”, trebat će proći mnoge godine prije no što se novi sustav ugradi u avione. Predsjednik američke Pilotske udruge, Duane Woerth, smatra, međutim, da ne bi trebalo polagati puno nade u rješenja koja nudu visoka tehnologija: "Štogod testirali, ili ugradili u zrakoplov – moramo stalno imati na umu da će ta elektronska, hidarulična, ili druga komponenta – u jednom trenutku, i to u najgorem trenutku – zakazati. … Imajući to na umu, moramo biti u stanju nositi se sa situacijom u kojoj otkažu mehanika i elektronika.”
Edward Lee smatra da se takvim tvrdnjama potcjenjuje pouzdanost strojeva. Ljudi su, ustvari, nepouzdani – kaže on i dodaje da su kompjutori koji se koriste, recimo, u autoindustriji pridonijeli stvaranju puno sigurnijih i pouzdanijih automobila.