U predavaonici Sanders Sveučilišta Harvard sinoć su se okupila neka od najuglednijih imena akademskog svijeta. Prigoda nije baš svakidašnja: dodjeljuju se nagrade za znanstvene radove koje, - kako piše u obrazloženju -, 'se ne može ili uopće ne bi ni trebalo ikada više ponoviti'.
Riječ je o Ig Nobelovim nagradama koje, od 1991. godine, svake godine dodjeljuju studenti sveučilišta Harvard i časopis za humorističku znanost "Annals of Improbable Research". Igovi, - kako se od milja zovu te nagrade -, dodjeljuju se znanstvenim radovima ili drugim vrstama dostignuća ne prema kategoriji 'loše' u odnosu na nešto drugo što bi bilo 'dobro', nego više u skladu s time koliko su oni smiješni, neobični, i/ili neponovljivi.
Upravo zato Igova se nitko ne stidi. Dapače, dobitnici ih primaju iz ruku pravih Nobelovaca, koji, jednako kao i Igovci, cijene komičniju stranu znanosti i izuma. Mnogi od dobitnika Igova upravo zahvaljujući ovakvom publicitetu uspijevaju namaknuti sredstva za svoja istraživanja koja će ih, možda, jednoga dana, dovesti u konkurenciju i za prave Nobelove nagrade. Nekima, pak, čovječanstvo je već i sada zahvalno, jer je stvar za koju su nagrađeni Igom već dala koristi – primjerice, Alan Klingerman, izumitelj biljnog preparata Beano, koji spašava milijune ljudi koje muče vjetrovi.
Među prošlim dobitnicima, primjerice, trojica su znanstvenika iz Glasgowa, iz tamošnjeg Instituta za nesreće i hitna stanja, kojima je Ig došao kao priznanje za rad naslovljen "Propadanje zahoda u Glasgowu". Ta su trojica znanstvenika ukupno objavila više od 70 znanstveno-istraživačkih radova, no tek zahvaljujući Igu, shvaćeni su dovoljno ozbiljno da bi netko i obratio pažnju na njihov vapaj o propadajućoj sanitarnoj infrastrukturi Glasgowa.
Evo i još nekih dobitnika Igova: Don Featherstone – dizajner zloglasnog plastičnog ružičastog flaminga; bivši dopredsjednik Dan Quayle – nagrađen Igom za obrazovanje zbog "nedvosmislenog demonstriranja koliko je važno znanstveno obrazovanje"; Britanski institut za standarde – za brošuru od šest stranica u kojoj se propisuju specifikacije za ispravno pripravljanje šalice čaja; sve financijske institucije Wall Streeta - za izum 'imaginarnih brojeva', koji se koriste u svijetu velikih korporacija; Arnd Leike, fizičar sa Sveučilišta u Minhenu za rad naslovljen 'Demonstracija zakona eksponencijalnog raspada pomoću pjene na krigli pive' ... te mnogi drugi.
O svima njima može se saznati više na web sajtu Igova - http://www.improb.com/ig/ig-top.html