Dvije godine nakon što je američka javnost saznala za optužbe da su neki katolički svećenici seksualno zlostavljali dječake, a njihovi nadređeni to svjesno prešućivali, Bostonska je nadbiskupija pristala isplatiti 85 milijuna dolara na ime odštete osobama koje tvrde da su bile žrtve seksualnog napastovanja. To je predviđeno izvansudskom nagodbom s više od 500 podnositelja tužbi protiv nadbiskupije.
Iako se sada kao prvi problem Bostonske nadbiskupije javlja pitanje kako prikupiti desetke milijuna dolara za isplatu odšteta, skandali o kojima se već dvije godine otvoreno govori otvorili su niz pitanja vezanih za katoličku crkvu u Sjedinjenim Državama.
Četvrta po veličini katolička nadbiskupija u Americi – bostonska – smatra se jednom od najbogatijih. Otkako se, međutim, u javnosti počelo odvijati klupko skandala nastalih zbog seksualnog zlostavljanja, novčani prilozi vjernika su se počeli smanjivati, te je nadbiskupija morala smanjiti godišnje troškove za 60 posto. Otud i pitanje kako će katolička crkva u Bostonu prikupiti obećanih 85 milijuna dolara.
Jedan od izvora iz kojeg sredstva sasvim sigurno neće doći je milodar, kaže Margery Draper, laikinja iz crkve Sv. Margarete u Bostonu: "Sigurna sam da veliki broj ljudi u to ne vjeruju, te su zbog toga prestali i dolaziti, tako da su i sredstva prikupljena iz milodara sada manja. No, ja se nadam da će se ljudi vratiti, jer crkva treba puno toga učiniti.”
Kao i mnoge druge gradske župe, tako i Sv. Margareta ulaže puno napora u održavanje crkve i plaćanje redovitih računa. No, isto je toliko važno platiti i cijenu ranijih grijeha – kaže odvjetnik Eric Macleish, koji zastupa više od 260 osoba koje su tužile katoličku crkvu. Sporazum koji je postignut s crkvom osigurao je da crkva više neće moći držati u tajnosti slušajeve seksualnog zlostavljanja:
“Ono što smo mi postigli u Bostonu - a tu se nalazi epicentar – imat će odjeka, bukvalno, u cijelom nizu generacija, tako da se više nikad neće dogoditi da djeca budu svjesno izložena kontaktu s osobama koje imaju nastrane namjere prema djeci.”
Osobe koje su, kako tvrde, bile žrtve svećeničkog seksualnog zlostavljanja – poput Orina Hornea – kažu da je nagodbom o odšteti crkva priznala da su se slučajevi seksualnog zlostavljanja zbilja događali:
“Neka ovo bude primjer; neka ovo bude prilika da se u potpunosti shvate posljedice koje seksualno zlostavljanje ostavlja na malodobne osobe i na društvo u cjelini. Znam kakve je tragove to ostavilo na moj život. Znam kako se to odrazilo na moju obitelj.”
Najviši dužnosnici Bostonske nadbiskupije nadaju se da će isplata odšteta pomoći obnavljanju povjerenja oko dva milijuna katolika bostonskog područja u crkvu. Svećenik crkve Sv. Margarete Nick Ciccone primjećuje da u njegovoj župi ima vjernika koji i dalje financijski pomažu crkvu, ali ne žele da Bostonska nadbiskupija iz tih sredstava isplaćuje odštete žrtvama seksualnog zlostavljanja. Pa ipak – kako kaže – ljudi su zadovoljni što se konačno pronašao način nadilaženja problema koji se kroz javnost provlačio oko dvije godine. Podjetimo, izvansudski je sporazum postignut samo šest tjedana nakon što je čelno mjesto u Bostonskoj nadbiskupiji zauzeo nadbiskup Sean O’Malley. Njegov prethodnik, kardinal Bernard Law, podnio je ostavku nakon što je se na nedoličan način odnosio prema skandalima u vezi sa seksualnim zlostavljanjem dječaka.
U međuvremenu, sve su glasniji pozivi na reformu hijerarhije katoličke crkve u Sjedinjenim Državama. Među tim su glasovima i članovi skupine koja je sebe nazvala “Voice of the Ordained” – u prijevodu, “Glas zaređenih”. Ona okuplja 150 svećenika i 52 bivših svećenika iz tri dijeceze s područja New Yorka. Jedan od osnivača grupe je monsignor John Powis, koji je još od 1960. godine aktivan u siromašnim četvrtima njujorškog Brooklyna:
“Organizacija je, ustvari, nastala kako bi se svećenici mogli oglasiti o cijelom nizu pitanja u vezi sa sadašnjim stanjem u crkvi; pitanjima o tome kako se postavlja papa, kako se biraju biskupi, kakav je odabir svećenika, treba li svećenicima omogućiti sklapanje braka…? Sva ta pitanja će se postaviti i trebaju biti postavljena.”
Otac Powis kaže da katolički laici nisu jedini koji se osjećaju udaljenima od crkvene hijerarhije. Prema njegovim riječima, mnogi od onih koji su postali svećenici u župama šezdesetih godina – dakle, u vrijeme kad su Drugim Vatikanskim koncilom pokrenute radikalne reforme – sada su razočarani u svoje biskupe i kardinale. Otac Powis kaže da on i svećenici u župama smatraju da je vrh crkve hijerarhije iznevjerio neke od ključnih postavki Drugog Vatikana time što se udaljio od vjernika, svjetovnjaka.
Skandali zbog seksualnog zlostavljanja, kao i dugogodišnje prikrivanje tih skandala, odraz su jednog vrlo ozbiljnog problema unutar katoličke crkve – odbijanja biskupa i kardinala da prihvate da je današnji svijet puno složeniji no što je nekad bio.
“Iz Rima nam šalju dokumente u kojima se daju vrlo komplicirane upute o tome da li stajati, ili sjedti, tokom ovog, ili onog dijela mise – i to u vrijeme kad je svijet sučeljen s umiranjem ljudi od AIDSa, kad se ratuje u Iraku i Afganistanu… Čini se da smo zaokupljeni stvarima koje zbilja nemaju veze sa svijetom u kojem danas živimo” - nedavno je izjavio jedan svećenik.
Monsignor John Powis kaže da i sama činjenica da su 52 člana organizacije “Glas zaređenih” bivši svećenici govori o tome u kojoj je mjeri vrh katoličke hijerarhije izgubio dodir sa stvarnošću. Mnogi katolički svećenici istupaju iz crkve zato što žete osnovati obitelj, a hijerahija i dalje zahtjeva od svećenika da poštuju celibat – kaže otac Powis. On dodaje još jedan statistički podatak: više od polovice američkih svećenika ove će godine istupiti iz svećeničkih redova, a da nisu dočekali 25. godišnjicu svojeg zaređenja.