Wesley Clark - bivši zapovjednik NATO saveza, umirovljeni general američke vojske – najavio je da će se natjecati za predsjedničku kandidaturu Demokratske stranke, za izbore koji će se održati u studenom sljedeće godine. Američki vojnici u pravilu nisu medijski suviše eksponirani. Wesley Clark je bio prilična iznimka po tom pitanju – i zbog toga je imao problema s pretpostavljenima. Neki od tih problema – kako pišu američki politički komentatori – prate ga i danas.
Robert Novak o "bizarnom susretu" Clark-Mladić
“Demokrati su vrlo žustri da dobiju pravog predsjedničkog kandidata, pa možda nisu dobro proučili vojničku karijeru generala koji je naprasno umirovljen već u 58. godini” – piše u današnjem Washington Postu utjecajni komentator Robert Novak. Članak je naslovljen “Problem s Wesleyem Clarkom”. Wesleya Clarka je naime u oružanim snagama pratio glas “slobodnog strijelca”.
Komentator Washington Posta kao ilustraciju navodi – kako kaže – “bizaran incident” iz ljeta 1994, u Banjoj Luci, gdje se Wesley Clark susreo s tadašnjim zapovjednikom vojske bosanskih Srba Ratkom Mladićem. Pila se rakija, izmijenili su se pokloni. Clark je Mladiću dao svoju časničku kapu, Mladić Clarku – šajkaču. Mladić je američkog generalu također poklonio revolver. Fotografija susreta obišla je svijet.
Američka je diplomacija bila zgranuta. Prvi zadatak bio je uvjeriti javnost da Sjedinjene Države ne podržavaju bosanske Srbe, bez obzira na pogrešan dojam kakav je mogao ostaviti neformalan susret Clarka i Mladića. Tadašnji američki veleposlanik u Bosni i Hercegovini morao je otići s dužnosti, iako se osobno protivio sastanku Clarka s Mladićem – piše Robert Novak. Nakon ovog događaja, uvedeno je pravilo da s američkim časnicima, prilikom susreta s lokalnim čelnicima i vojnicima u Bosni i Hercegovini, uvijek mora biti i američki diplomat.
“Medijska eksponiranost” američkog generala nastavila se i za vrijeme zračne kampanje protiv Jugoslavije, u proljeće 1999. godine, kada je Wesley Clark – tadašnji zapovjednik NATO saveza - putem televizije tražio angažiranje kopnenih snaga, što je predsjednik Bill Clinton već prethodno isključio kao mogućnost. Iako je kampanja završila uspješno, Wesley Clark je smijenjen s položaja i umirovljen. “Liberali iz Demokatske stranke zadovoljni su što postoji general koji dijeli neka od njihovih uvjerenja. Odlučili su ignorirati na koji je način on obavljao svoj posao. Možda će požaliti” – piše Robert Novak.
William Safire: Clark je kandidat Clintonovih
Komentator New York Timesa, William Safire, smatra da su Wesleya Clarka na kandidaturu za Bijelu kuću nagovorili Bill i Hillary Clinton, kako bi zadržali kontrolu nad stranačkom mašinerijom demokrata. Howard Dean – sve donedavno najpopularniji demokrat koji je želio ući u Bijelu kuću – je naime, previše liberalan, i mogao bi lako izgubiti od Georgea Busha, na izborima sljedeće godine.
“Meni se Wesley Clark sviđao. Sviđala mi se njegova agresivnost u ratu protiv Slobodana Miloševića” – piše William Safire. Međutim, on primjećuje da je odmah po proglašenju kandidature postalo jasno da je Wesley Clark – baš kao i Arnold Schwarzenegger u Kaliforniji – neiskusan poltičar. “Clark je već tri puta u posljednjih nekoliko dana morao povlačiti ono što je prethodno rekao, u vezi s našom politikom u Iraku. Što će tek biti kada se kampanja zahukta?” – pita se ovaj utjecajni komentator.
E.J. Dionne: Političko iskustvo nedostatak, a ne prednost
Slično pitanje u nedjeljnom Washington Postu postavlja i E. J. Dionne. “Trebaju li naši vođe biti amateri?”. Naime, američki glasači često povjerenje poklanjaju ljudima koji se ne bave “visokom politikom” – jer su razočarani političarima koji preveć vremena provode u Washingtonu. Senatori i kongresmeni– primjećuje ovaj komentator Washington Posta – rijetko postaju predsjednici. Guverneri, koji su bliže građanima, imaju najveću šansu da uđu u Bijelu kuću.
“Političko iskustvo” – piše E.J. Dionne – "za mnoge je političare nedostatak, a ne prednost". Smiješi li se zbog toga predsjednički položaj i jednom generalu, Wesleyu Clarku, kojem je najbliskiji kontakt s politikom – mjesto komentatora na televizijskoj mreži CNN? – pita se komentator Washington Posta.