Milijune Amerikanaca muči višak kilograma. Liječnici upozoravaju da se radi o pravoj nacionalnoj epidemiji. Čuju se prijedlozi da bi vlada trebala poduzeti određene mjere koje bi navele građane da jedu zdraviju hranu i više se bave tjelovježbom. No, s druge strane, mnogi pak ističu da se politika ne bi trebala miješati u osobni život, te preporučati građanima da se okane hamburgera, a da zavole recimo kelj. U Americi, naime, postoji velika vjera u moć slobodnog tržišta – ako mušterije žele zdraviju hranu, ona će biti dostupnija i jeftinija, što je zapravo već slučaj.
Amerikanci na brzu hranu – hamburgere, cheeseburgere, pržene krumpiriće – godišnje potroše 110 milijardi dolara. Više nego na plaćanje fakultetskog obrazovanja. Više nego na kino, knjige, novine, časopise, cd-ove, video vrpce – zajedno. To međutim znači da milijuni ljudi jedu izrazito kaloričnu i masnu hranu. Statistike pokazuju da su dvije trećine Amerikanaca jednostavno – predebele.
Po osobi 3800 kalorija
Nakon pušenja, gojaznost je glavni uzrok smrti, u kategoriji bolesti koje se – promjenom u načinu života – mogu spriječiti. "Sve glavne, za zdravsteni sistem skupe kronične bolesti vezane su uz višak kilograma. Najtraženiji lijekovi su oni koji reguliraju upravo probleme vezane uz gojaznost – lijekovi za kolesterol, za povišeni tlak, šećernu bolest. Od tih bolesti godišnje umre oko 300 tisuća Amerikanaca" - riječi su Katherine Tallmadge, glasnogovornice Američke dijetetičke udruge.
Uzroci ovakve situacije nisu samo u kaloričnoj hrani koja deblja, već i u drugim aspektima suvremenog života – činjenici da ljudi sve više svoj posao obavljaju sjedeći, da se općenito malo kreću, da mnogo vremena provode u automobilu.
Uz to, američka je agro-industrija vrlo produktivna, ona na tržište dnevno izbaci – po osobi - oko 3800 kalorija. “Hrana je u Americi, u načelu, vrlo jeftina, obilna i atraktivna izgleda” – kaže Katherine Tallmadge. Pa, kako onda navesti ljude da jedu zdravije? I, kako ih navesti da izbjegavaju za njih nezdrave stvari? Predlaže se, među ostalim, uvođenje poreza od jednog centa na svaku bočicu ili konzervu bezalkoholnih gaziranih napitaka.
Razlika između hamburgera i cigareta
No, američka javnost u pravilu ne voli nove poreze. Druga je opcija – za sada ne baš uspješna – pokretanje parnica protiv korporacija koje prodaju brzu hranu – primjerice McDonaldsa ili Burger Kinga – jer su navodno prevarili mušterije, prodavajući im nezdravu hranu. Parnice su, podsjetimo, u prošli tridesetak godina, dosta “nagrizle” poslovanje američke duhanske industrije.
Međutim, tvrdi Bob Levy iz znanstvenog instituta Cato, između duhanske i prehrambene industrije ne može se povući paralela: "Prehrambena industrija nije zlorabila svoj položaj kao što su to činile duhanske korporacije. Lanci brze hrane ne lažu svojim mušterijama, kao što su to radili proizvođači cigareta. Barem za sada ne postoje dokazi da lažu. Njihovi predstavnici nisu, primjerice, svjesno lagali o tome da ne možete postati ovisnik o brzoj hrani. Uz to, cigarete se ne smiju prodavati maloljetnicima, hamburgeri smiju."
Bob Levy dodaje da je brza hrana ukusna, ali čovjek ne može postati ovisnikom o njoj – kao što je slučaj s duhanom. Tako ako neki sendvič poskupi, ljudi će ga jednostavno prestati kupovati, što često nije slučaj s cigaretama, bez kojih mnogi ne mogu.
Koliko tko troši na reklame?
Iako čovjek vjerojatno ne može postati ovisnikom o pommes frittesu, prženi krumpirići i slična nezdrava hrana reklamiraju se vrlo energično – i to je glavni argument onih koji žele preko suda goniti prehrambenu industriju, zbog zdravstvenih problema Amerikanaca. Njihov je argument sljedeći: prehrambena industrija u Sjedinjenim Državama godišnje potroši oko 10 milijardi dolara na reklame. Samo McDonalds na promociju – većinom na televiziji – jednu milijardu. Coca Cola – 880 milijuna. U usporedbi s ovim skupim reklamnim kampanjama, promotivni budžet Nacionalnog instituta za borbu protiv raka, koji Amerikance poziva da jedu više voća i povrća, vrlo je malen – tek tri milijuna dolara.
"Većina medijskih poruka odnosi se na kaloričnu, nezdravu hranu. Samo 2 posto reklama su reklame za voće i povrće. Ako prehrambena industrija ne reklamira zdraviju hranu, onda bi vlada trebala poduzeti nešto, ona bi trebala poduzeti promotivnu kampanju u kojoj bi objasnila ljudima što je za njih dobro, a što ne" - smatra Margot Wootan, direktorica odjela za zdravu prehranu u Centru za znanost u javnom interesu.
Na pritisak javnosti, inače, već su počele reagirati neki od lanaca brze hrane. Na jelovniku se uz hamburgere i pržene krumpiriće sada mogu pronaći i razne salate. Neki od prehrambenih konglomerata najavili su da će tržištu ponuditi manje kaloričnu i zdraviju hranu. Da li to čine zbog toga što su ih prepale skupe parnice ili pak iz interesa javnosti, možda i nije bitno. Stručnjaci za javno zdravstvo nadaju se da će proizvodnja i reklamiranje zdravije hrane postati trend. No, u konačnici, odluka što pojesti za ručak ili večeru - ipak je slobodni izbor svakog pojedinog čovjeka.