Prije skoro dvije godine, nakon smrtonosnih napada na našu zemlju, otpočeli smo sustavnu kampanju protiv terorizma. Razdoblje koje je prošlo bilo je razdoblje novih odgovornosti, žrtvi, nacionalne odlučnosti i postignutog velikog napretka.
Sjedinjene Države i široka koalicija prvo su djelovali u Afganistanu, uništavajući logore za obuku terorista i uklanjajući režim koji je pružao utočište al-Qaidi. U nizu napada i akcija diljem svijeta, blizu dvije-trećine al-Qaidinih čelnika, koji su nam bili poznati, ili je uhvaćeno ili ubijeno, a potjera za pripadnicima al-Qaide se nastavlja.
Razotkrili smo organizacije koje su predstavljale paravan za teroriste, ukinuli izvore financiranja za teroriste te poduzeli nove mjere kako bi zaštitili svoju zemlju i otkrili “uspavane ćelije” unutar Sjedinjenih Država. Djelovali smo u Iraku gdje je bivši režim podržavao terorizam, posjedovao i koristio oružja za masovna uništavanja i koji je 12 godina odbijao ispuniti jasne zahtijeve Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. Naša koalicija je silom nametnula te medjunarodne zahtijeve tijekom jedne od najbržih i najhumanijih vojnih kampanja u povijesti.
Do 11. rujna 2001. godine teroristi i njihovi radikalni saveznici napadali su nedužne ljude na Srednjem istoku i drugim mjestima bez sučeljavanja s trajnim i ozbiljnim odgovorom. Teroristi su bili uvjereni da su slobodne zemlje dekadentne i slabe. Postajali su sve drskiji vjerujući da je povijest na njihovoj strani. Od 11. rujna 2001. godine, kada je Amerika napadnuta, kada je bila u žalosti za svojim ubijenim gradjanima i kada je krenula u rat, povijest je krenula drugim tokom. Otpočeli smo borbu protiv neprijatelja, i to tamo gdje se on nalazi. Borimo se protiv terorističke opasnosti prema civiliziranom svijetu i to ne na rubnim područjima, već u samom srcu njihove snage.
S tom borbom i nastavljamo. U Iraku, ljudima koji su dugo patili, pomažemo da izgrade pristojno i demokratsko društvo i to u središtu Srednjeg istoka. Zajedno pretvaramo područje u kojem su postojale sobe za mučenje i masovne grobnice u zemlju zakona i slobodnih institucija. To je težak i skup posao koji je kritičan po sigurnost naše zemlje.
Srednji istok će postati ili područje napretka i mira ili će biti izvoznik nasilja i terorizma - što će dovesti do gubitaka novih života i u Americi i diljem svijeta. Pobjeda tolerancije i demokracije u Iraku, Afganistanu i drugim mjestima bit će veliki poraz za medjunarodni terorizam. Teroristi mogu napredovati ukoliko imaju podršku tirana i koristeći se mržnjom potlačenih ljudi. Kada tirani budu zbačeni s vlasti i kada srdžba popusti, muškarci i žene u svakoj kulturi odbacuju ideologiju terorizma i okreću se miru. Svugdje gdje se pojavi sloboda, terorizam uzmiče.
Naši neprijatelji to razumiju. Oni znaju da će slobodan Irak biti slobodan i od njih – oslobodjen od atentata, mučenja i tajne policije. Oni znaju da demokracija u Iraku jača te da će sve njihove ambicije ispunjene mržnjom biti uništene, kao što su bili uništeni kipovi bivšeg diktatora. I zbog toga, pet mjeseci nakon što smo oslobodili Irak, ubojice očajnički pokušavaju podriti u Iraku ostvareni napredak i baciti zemlju u kaos.
Neki od napadača su bivši pripadnici starog Saddamovog režima koji su pobjegli s bojnog polja i sada se bore iz sjene. Neki od napadača su strani teroristi koji su u Irak došli da bi nastavili svoj rat protiv Amerike i ostalih slobodnih zemalja. Mi ne možemo biti sigurni koliko te skupine suradjuju medjusobno. Ono što znamo jest to da oni imaju zajednički cilj – vratiti tiraniju u Irak.
Većina, iako ne svi, od tih ubojica djeluju u jednom dijelu Iraka. Napadi o kojima ste slušali i čitali u posljednjih nekoliko tjedana dogodili su se većinom u središnjem dijelu zemlje, između Bagdada i Tikrita, bivšeg uporišta Saddama Husseina. Sjeverni Irak je, opećnito gledano, stabilan i tamo je ostvaren napredak u obnovi i uspostavljanju samouprave. Isti trendovi očiti su i na jugu Iraka, bez obzira na nedavne napade terorističkih skupina.
Iako su njihovi napadi lokalizirani, teroristi i Saddamovi lojalisti počinili su veliku štetu. Napadali su iz zasjede američke i britanske vojnike, koji su došli u Irak kako bi pomogli u uspostavljanju slobode i reda. Ubijali su civilne humanitarne djelatnike Ujedinjenih naroda, čija nazočnost iskazuje solidarnost i velikodušnost cijele svjetske zajednice. Teroristi i Saddamovi lojalisti su izvršili bombaški napad na veleposlanstvo Jordana, simbol jedne miroljubive arapske zemlje. A prošli tjedan, ubili su uglednog svećenika i preko stotinu muslimana, koji su upravo bili na molitvi u džamiji koja je simbol miroljubivog učenja Islama.
Ovo je nasilje usmjereno ne samo prema našoj koaliciji, nego prema svakome u Iraku tko se zalaže za civilizirane norme ponašanja, slobodu i napredak.
U tim napadima razaznajemo više od slijepog bijesa. Teroristi imaju strateški cilj. Oni žele da napustimo Irak prije no što obavimo naš zadatak. Oni žele uzdrmati volju civiliziranog svijeta. U prošlosti, teroristi su navodili primjere Bejruta i Somalije, tvrdeći da ako se Amerikance napadne i nanese im se bol, oni će pobjeći od izazova koji je pred njima. U tome su pogriješili.
Prije dvije godine, rekao sam Kongresu i cijeloj zemlji da će rat protiv terorizma biti dug rat, drugačiji rat, te da će se voditi na mnogo frontova, na mnogo mjesta. Irak je u ovom trenutku središnja bojišnica tog rata. Neprijatelji slobode upravo u toj zemlji poduzimaju očajnički otpor; i zato oni u Iraku moraju biti poraženi! Za to će trebati vremena, za to će biti neophodne žrtve. Međutim, mi ćemo učiniti ono što je potrebno, potrošit ćemo sve što je neophodno da bi se postigla ta bitna pobjeda u ratu protiv terorizma, ali i da se promovira sloboda, te naša zemlja učini još sigurnijom.
Amerika je i u prošlosti bila u sličnim misijama. Nakon Drugog svjetskog rata, naša je zemlja podigla poraženu Njemačku i poraženi Japan i bila je njihov oslonac dok je trajala izgradnja demokratskog, zastupničkog političkog sustava. Tom smo zadatku posvetili godine i znatna sredstva. I naš je napor bio nadoknađen – u naše tri zemlje već su odgojene tri generacije koje uživaju prijateljstvo i mir. Zato Amerika i danas prihvaća izazov, da pomogne narodu Iraka – u istom duhu kao i nakon Drugog svjetskog rata – u njegovu korist, ali i našu.
Naša strategija u Iraku ima tri cilja. Prvi je uništenje terorista. Drugi – zadobijanje podrške drugih zemalja u cilju uspostavljanja slobodnog Iraka. Treći cilj je – pomoći Iračanima da preuzmu odgovornost za vlastitu obranu i vlastitu budućnost.
U vezi ostvarenje prvog cilja – u Iraku poduzimamo izravne akcije protiv terorista. To je najsigurniji način sprečavanja budućih napada na snage koalicije i iračke građane. Nastavljamo s ofenzivom, poduzimamo niz preciznih udara na neprijateljske ciljeve. U tome nam sve više i više pomažu obavještajni podaci koje dobivamo od iračkih građana. Od kraja glavnih vojnih operacija, otkrili smo mnoga tajna spremišta oružja i streljiva, zarobili smo ili ubili stotine lojalista Saddama Husseina i terorista. Do sada, od 55 najtraženijih bivših iračkih čelnika, 42 je ili mrtvo ili u zarobljeništvu. Našim djelovanjem šaljemo jasnu poruku – tko god namjerava napasti naše vojnike može biti siguran da će naši vojnici krenuti da ih uhvate.
U vezi postizanja drugog cilja – odlučni smo proširiti međunarodnu suradnju u obnovi Iraka i uspostavi sigurnosti u toj zemlji – isto kao što smo to odlučni učiniti i u Afganistanu. Naši vojni zapovjednici u Iraku savjetovali su me da je razina naše vojne nazočnosti – od gotovo 130 tisuća vojnika – prikladna za ovakvu misiju. S našim vojnicima u Iraku služi i više od 20 tisuća vojnika iz 29 drugih zemalja. Dvije međunarodne divizije - jednoj na čelu Britanci, a drugoj Poljaci - služe zajedno s našim postrojbama. Kako bi se teret još ravnomjernije raspodijelio, naši su zapovjednici zatražili osnivanje i treće međunarodne divizije za Irak.
Neke su zemlje zatražile izravnu autorizaciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, prije no što pošalju vojne postrojbe u Irak. Zatražio sam od državnog tajnika Colina Powella da Vijeću sigurnosti predloži novu rezoluciju, koja bi ovlastila osnivanje međunarodnih snaga za Irak, kojima bi na čelu bile Sjedinjene Države.
Svjestan sam da se s našom odlukom da se konačno primjene rezolucije Vijeća sigurnosti te Saddam Hussein ukloni s vlasti nisu slagali svi naši prijatelji. Ali, ne možemo dopustiti da razlike iz prošlosti uječu na naše sadašnje dužnosti. Teroristi su u Iraku napali predstavnike civiliziranog svijeta. Zato, otpor teroristima mora postati cilj cijelog civiliziranog svijeta. Članice Ujedinjenih naroda sada imaju priliku i odgovornost, da preuzmu širu ulogu u misiji kojoj je cilj učiniti Irak slobodnom i demokratskom zemljom.
Treće, mi potičemo uredan prijenos suvereniteta i vlasti na irački narod. Naša koalicija je došla u Irak kao osloboditelj i kao osloboditelji mi ćemo i otići. Sada Irak ima svoje vlastito Upravno vijeće, koje čini dvadeset-petoro čelnika, koji predstavljaju razne iračke etničke i vjerske skupine. Upravno vijeće je nedavno imenovalo ministre kabineta, koji vode vladina ministarstva. Već sada, više od 90 posto iračkih gradova i mjesta ima aktivne lokalne uprave, koja obnavljaju osnovne usluge. Mi pomažemo u obučavanju iračkih civilnih obrambenih snaga u održavanju reda, kao i iračke policije u provođenju zakonitosti i zaštiti objekata. Pomažemo i u obuci iračkih graničara u čuvanju sigurnosti granica zemlje, kao i u obuci nove iračke vojske. U svim tim sektorima, trenutno je pod oružjem oko 60 tisuća iračkih građana, koji brane sigurnost vlastite zemlje, a mi im pomažemo ubrzavajući njihovu obuku.
Irak je spreman poduzeti slijedeće korake prema samoupravi: Rezolucija Vijeća sigurnosti, koju smo mi predložili, potiče iračko Upravno vijeće da podnese plan i rokove za izradu Nacrta ustava, kao i za održavanje slobodnih izbora. Od samog početka, ja sam izražavao povjerenje u sposobnost iračkog naroda da sam upravlja vlastitom zemljom. Sada, oni moraju pokazati da su dorasli odgovornostima slobodnih naroda i osigurati blagodeti vlastite slobode.
Naša strategija u Iraku zahtijevat će nova financijska sredstva. Proveli smo detaljnu procjenu potreba za naše vojno djelovanje, kao i za obnovu u Iraku, a također i u Afganistanu. Uskoro ću podnijeti Kongresu zahtjev za daljnjih 87 milijardi dolara. Ta bi sredstva bila dostatna za trenutne vojne i obavještajne aktivnosti u Iraku, Afganistanu i drugdje, koje procjenjujemo da će koštati 66 milijardi dolara tijekom slijedeće godine. Ovaj zahtijev za proračunskim izdvajanjem podržat će našu obvezu pomaganja iračkom i afganistanskom narodu da ponovno izgrade vlastite zemlje, nakon desetljeća represije i loše uprave. Mi ćemo osigurati sredstva da im pomognemo u poboljšavanju sigurnosnih uvjeta. Isto tako, mi ćemo im pomoći u obnovi osnovnih službi i usluga, poput opskrbe električnom energijom i vodom, kao i u izgradnji škola, cesta i medicinskih ustanova. Taj je napor ključan za stabilnost tih zemalja, a, prema tome, i za našu vlastitu sigurnost. Sada i ubuduće, mi ćemo podržavati našu vojsku i držati riječ koju smo dali više od 50 milijuna stanovnika Afganistana i Iraka.
Kasnije ovog mjeseca, državni tajnik Powell sastat će se s predstavnicima mnogih zemalja kako bi raspravljao o njihovim financijskim doprinosima obnovi Afganistana. Slijedeći mjesec, on će održati jednaku konferenciju donora za obnovu Iraka. Europa, Japan i države Srednjeg Istoka imat će koristi od slobode i uspjeha postignutih u te dvije zemlje i oni bi trebali pridonijeti tom uspjehu.
Narod Iraka izranja iz dugog razdoblja kušnje. Za njih više nema povratka na dane diktatora, na jade i poniženja koja je nanio toj dobroj zemlji. Za Srednji Istok i za čitav svijet, više nema povratka na dane straha, kada je brutalni i agresivni tiran posjedovao strašna oružja. A, za Ameriku, više nema povratka u vrijeme prije terorističkih napada od 11. rujna 2001, u lažnu udbonost u vrlo opasnom svijetu. Naučili smo da teroristički napadi nisu prouzročeni korištenjem snage; njih potiče predodžba o slabosti. A najsigurniji način da izbjegnemo napade na naš vlastiti narod je da krenemo protiv neprijatelja tamo gdje on živi i gdje pravi planove. Mi se danas borimo protiv takvog neprijatelja u Iraku i u Afganistanu tako da ga ne bismo ponovno susreli na našim vlastitim ulicama, u našim vlastitim gradovima.
Najteži tereti našeg rata protiv terora počivaju, kao i uvijek, na plećima muškaraca i žena iz naših oružanih snaga i obavještajnih službi. Oni su uklonili prijetnje koje su se nadvijale nad Ameriku i nad naše prijatelje, i ova je zemlja ponosna na njihova nevjerojatna postignuća. Zahvalni smo za njihovu umješnost i hrabrost, za njihova djela u korist ljudskih normi ponašanja, koja su svijetu pokazala karakter Amerike. Mi odajemo počast požrtvovnosti njihovih obitelji. I, mi oplakujemo svakog Amerikanca koji je hrabro poginuo tako daleko od svog doma.
Amerikanci koji se izlažu ogromnim opasnostima izvan svoje zemlje razumiju razloge zbog kojih to rade. Ne tako davno, primio sam pismo jednog kapetana iz Treće pješaške divizije, u Bagdadu. On mi je pisao o svom ponosu što služi tako časnom cilju, kao i o dubokoj čežnji Iračana za slobodom. "Vidim je ovdje," pisao je, "svakoga dana, u očima gladnih ljudi. Oni su izgladnjeli za slobodom i za životnim mogućnostima." I, na kraju pisma, on zaključuje, "Mislio sam da bi vam bilo drago da dobijete malu bilješku s 'bojišnice slobode'". Taj kapetan, kao i svi naši muškarci i žene koji se bore u ratu protiv terora, na prvim su crtama bojišnice za slobodu. Želim da svaki od njih zna: vaša vam zemlja zahvaljuje i vaša vas zemlja podržava!
Sunarodnjaci, mi smo bili na kušnji proteklih 24 mjeseca, a opasnosti još nisu prošle. Amerikanci na njih odgovaraju hrabro i s uvjerenjem. Mi prihvaćamo dužnosti naše generacije. Mi smo aktivni i nepokolebljivi u našoj vlastitoj obrani. Mi služimo slobodi koja je cilj čitavog ljudskog roda.