Ove godine, obiljezava se, “tiho i odmjereno,” ali nadaleko i nasiroko, od Concorda, u Massachusettsu, do Rima i Beijinga, dvjestota obljetnica rodjenja Ralpha Walda Emersona. Mnogima, medjutim, on je danas gotovo nepoznat; najvise sto, o njemu, vecina zna, to je da je bio glavni predstavnik transcedentalizma, americkog filozofskog i knjizevnog pokreta koji se razvijao od 30-ih do 50-ih godina 19. stoljeca. No, filozof, esejist i pjesnik, Emerson je Americi znacio i puno vise od toga.... Sjedinjene Drzave izborile su svoju nezavisnost od britanske krune 22 godine prije rodjenja Ralpha Walda Emersona.
Ali, svoju ce kulturnu nezavisnost tek morati izvojevati, jer Amerika se nastavila oslanjati na tradicije drugih, uglavnom zapadnoevropskih, zemalja. Ono sto je americki rat za nezavisnost ucinio za americku politiku, to ce Ralph Waldo Emerson za njenu kulturu, svojim ogledom The American Scholar. Oliver Wendell Holmes, clan Vrhovnog suda Sjedinjenih Americkih Drzava, nazvat ce taj tekst “intelektualnom Deklaracijom nezavisnosti.”
“Mudrac iz Concorda,” kako su Emersona prozvali kad se priklonio transcedentalizmu, pokretu koji je plijenio slobodne mislioce Nove Engleske svojim prodemokratskim optimizmom i svojim velicanjem bozanskog u svakom covjeku, bit ce taj koji ce Americi dati autenticni kulturni glas i njime, u glavnim crtama, izloziti buducnost njene znanosti, filozofije, naobrazbe, poezije, cak i cuvanje i oblikovanje okolisa i prirode.
Kad je Ralph Waldo Emerson poceo pisati i javno govoriti, tridesetih godina 19. stoljeca, konzervativci su u njemu vidjeli divljeg i opasnog radikala. Za mlade, medjutim, Emersonove rijeci bile su – novi jezik slobode. On je, za njih, bio prvi koji je progovorio o istinskom americkom duhu.
Za razliku od nekih drugih americkih pisaca, Melvillea, primjerice, ili Marka Twaina i Hemingwaya, zivot Ralpha Walda Emersona imao je puno manje uzbudjenja. Putovao je u Evropu nekoliko puta, drzao govore u mnogim mjestima Sjedinjenih Drzava, ali uglavnom je svoj zivot zivio u Concordu, tihom i mirnom gradicu Massachusettsa. Majstor maksima, najcesce citirani od americkih autora, Emerson je jednom rekao – najkrace knjige, o zivotima su velikih umova. Nije na sebe mislio kad je to rekao, ali njegov zivot potvrdjuje tu njegovu misao.
Rodio se u svibnju 1803, u Bostonu, sredistu ucenosti tadasnje Amerike. Otac mu je, bas kao i svi drugi muskarci u obitelji, bio svecenik, ali Emerson je, za poziv svecenika, bio suvise slobodnog i pustolovnog duha i intelekta. Otac je umro kad je Emersonu bilo 11 godina. S majkom i cetvero brace, morao je u Concord i preseliti, iz Bostona.
Pohadjao je kasnije sveuciliste Harvarda, predavao par godina u djevojackoj skoli svoga brata, posao, potom, i ocevim stopama, ali pitanja koja su ga pratila, o njegovim vlastitim vjerovanjima i svrsi njegovog zivota, prekinula su njegovu karijeru svecenika. Vlastite vjerske tradicije nikada nije u potpunosti napustio (fasciniran je, primjerice, bio i Hindu teologijom), ali u sredistu njegove predodzbe i njegovih opazanja bilo je vjerovanje da covjek Boga moze naci i bez organizirane pomoci crkve. Vjerovao je da Boga ne treba traziti u sustavima i rijecima, vec u ljudskim umovima. Bog u nama, govorio je, stuje Boga.
Svoju prvu knjigu – Nature, Priroda, Emerson je objavio 1836. godine. Utjecat ce ona na evropske mislioce poput Thomasa Carlyla i Friedricha Nietzschea i postati gotovo svetim tekstom Emersonovim americkim ucenicima - Thoreauu, odgajatelju i abolicionistu Bronsonu Alcottu te feministici Margaret Fuller. Po objavljivanju knjige, konzervativci su ga odmah proglasili prevratnikom. Studenti Harvarda – prorokom. Kad je pred njima odrzao svoj povijesni govor – American Scholar, Americki ucenjak, oni su u Emersonovim rijecima i culi novu deklaraciju nezavisnosti – deklaraciju o nezavisnosti uma!
“Dajte mi da razumijem svijet danasnjice,” rekao im je, “razumijet cu, mozda, onda i svijet proslosti i sutrasnjice. Pokazite mi gdje se Bog krije.....kao uvijek, iza prirode. Ono sto je blizu, objasnjava ono sto nam je daleko. Kap vode, mali je ocean. Svaki od nas, dio je cijele prirode. Svijet ne predstavlja nista. Pojedinac predstavlja sve. U vama samima, u svakome od vas, lezi zakon cijele prirode.” Emerson, koji je poticao na slobodna, neovisna razmisljanja i naglasavao da odgovore zivota ne treba uvijek traziti u knjigama, studentima je jos rekao:”Od zivota, izravno, ucite. Neka samo zivot vas rjecnik bude.”
Kad je, za svog drugog govora, studentima i profesorima Harvarda rekao da crkva religiju tretira kao da je Bog umro, kao da ga nema, sokirao je, naravno, clanove tradicionalne harvardske krscanske crkve. Prozvali su ga nevjernikom i trideset je godina moralo proci prije nego sto ce Harvard opet pozvati Emersona da im govori.
Ali, za tih 30 godina, Emersonovi su govori, u javnosti, bivali sve popularniji. Do te mjere, da je od njih, i od pisanja, Emerson mogao ugodno zivjeti. Ako ga neki nisu razumijeli, mnogi, narocito mladi, jesu. Njegove ideje njima su zvucale kao jedine prave za novu, mladu zemlju koja je tek pocela uzivati u svojoj nezavisnosti i i u svim se smjerovima siriti.
Mladi su se s Emersonom slagali da pojedinac u sebi ima moc i snagu da uspije, da ostvari svaku svoju nakanu. Vec ucinjeno, to nije bilo vazno, nego ono sto bi tek moglo biti ostvareno. U govoru nazvanom Self-Reliance, Oslanjanje na vlastite snage, Emerson je naglasio:”Vjerujte u vlastite misli, vjerujte da ono sto predstavlja istinu vama, predstavlja istinu i svima drugima.”
“Drustvo nam govori da se ponasamo pazljivo i oprezno. To ogranicava slobodu djelovanja,” rekao je. “Slagati se i sa svime miriti, to je lako. Ali niceg svetijeg nema od neovisnosti vaseg uma. Neka svatko bude svijestan vlastitih vrijednosti. Nemate se zbog cega kajati. Nista vam, osim vas samih, mir ne moze donijeti.”
Raspravama o robovlasnistvu, koje su Ameriku potresale 50-ih godina 19. stoljeca, Emerson se nije zelio prikljuciti, jer za debate nije mario, ali svoju je istinu, onakvu kakvom ju je on vidio, bio spreman braniti. Ona je bila – robovi moraju biti pusteni na slobodu. Ali, aktivnu ulogu u antirobovolasnickom pokretu Emerson je dugo odbijao, jer sva njegova filozofija i protivila se ideji skupnih akcija. Na kraju je, ipak, tiho, i on pristupio kampanji.
Emerson je umro dvadeset i sedmog travnja 1882, u 79. godini zivota. Vijest o smrti covjeka koji je svojim ogledima i raspravama Amerikance poticao da vjeruju vlastitim idejama i namislima, cak i kad su one kontradiktorne, tuzno je odjeknula diljem Sjedinjenih Drzava. Ralph Waldo Emerson pokopan je u Concordu, kraj druge dvojice vaznih, ranih americkih pisaca – Henryja Davida Thoreaua i Nathaniela Hawthornea. Konferencijama, izlozbama, novinskim uvodnicima, predavanjima.... od njegovog grada, Concorda, proljetos, do, ove jeseni, Rima i Beijinga, siroko, dakle, ali odmjereno, pisao je John Updike nedavno u casopisu New Yorker, obiljezava se 200. obljetnica rodjenja “Mudraca iz Concorda,” u cijem evandjelju, eto, o oslanjanju na vlastite snage, dalje ce Updike, mnogi i vide krivca za radjanje i postojanje sebicnog americkog individualizma.