Roditelji u SAD godišnje potroše gotovo tri milijarde dolara kupujući svojim mališanima u dobi od 1 do 5 godina takozvane obrazovne igračke. Ponajviše su to različiti video programi, ili, pak, video igre. Većina ih to čini s uvjerenjem da će tako njihova djeca postati inteligentnija.
Takav trend je posljedica svojedobnih znanstvenih studija, od kojih je najpoznatija ona iz 1993, prema kojoj su bebe koje su slušale glazbu Mozarta razvile viši kvocijent inteligencije od vršnjaka koji nisu slušali takvu glazbu. Ti su nalazi izazvali toliku pažnju javnosti da je 1998. godine tadašnji guverner savezne države Georgije počeo svakom novorođenom djetetu u toj državi poklanjati CD s klasičnom glazbom.
Od klasične glazbe, pa do drugih video sadržaja koji su reklamirani kao poticajni za razvoj inteligencije beba i male djece, bio je samo jedan korak. U međuvremenu se unutar industrije igračaka već razvila odgovarajuća podgrupacija proizvođača obrazovnih igračaka, koja je, kako se izvješćuje, najbrže rastući segment čitavog tog sektora. Neke od tih kompanija, poput, recimo, "Baby Einstein", ne uspijevaju proizvoditi video programe tako brzo kako ih roditelji kupuju.
No, stručnjaci su, u posljednje vrijeme, digli glas prosvjeda. Kako kažu, Mozart, Chopin i Bach ništa neće pomoći bebama ako to vrijeme budu provodile same, bez interakcije s roditeljima ili drugim starateljima. A većina obrazovnih programa upravo pretvara mališane u samotnjake i lišava ih neophodne ljudske komunikacije. Kako upozoravaju stručnjaci, upravo je takva interakcija ključna za razvoj djece jer stimulira sve segmente razvitka mozga - različite osjete, reakcije, govor i razumijevanje.