Gotovo svaki se roditelj nada da će možda jednog dana uspjeti shvatiti kako funkcionira mozak njegovog naizgled nemogućeg adolescentnog djeteta. Neki znanstvenici, međutim, već sada provode istraživanja koja bi taj dan mogla učiniti znatno bližim i dostižnijim.
Kartografirajući normalni razvoj mozga kroz adolescenciju, znanstvenici su otkrili da se mozak nastavlja anatomski razvijati znatno duže nego što se ranije smatralo. Upravo bi to moglo objasniti zloglasne promjene ponašanja i raspoloženja tinejdžera.
Znanstvenici američkog Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje, u Bethesdi, pokraj Washingtona, već nekoliko godina provode istraživanja u kojima sudjeluju stotine tinejdžera. Ti mladići i djevojke, sada većinom u dobi od 17 i 18 godina, još od svoje 13.-te godine dopuštaju znanstvenicima da pomoću svojih dijagnostičkih naprava zagledaju u najdublje tajne njihovih mozgova. Metoda izbora je nuklearna magnetska rezonancija, koja daje detaljne prikaze i najmanjih djelića mozga. U međuvremenu, nakupile su se već tisuće snimki svih dijelova mozga, prikupljane za svakog sudionika u ispitivanju iz godine u godinu.
Ranije se smatralo da, kako mozak dostiže 90 posto svoje veličine do šeste godine života, to znači da je njegov razvitak uglavnom već pri kraju. No, istraživanja američkih znanstvenika pokazuju da se pojedinačni dijelovi mozga nastavljaju razvijati i kroz tinejdžersku dob i to mnogo dinamičnije nego što se ikada pretpostavljalo. Ustvari, od 11.-te godine djevojčica, odnosno 12.-te dječaka, mozak počinje preoblikovanje nekih svojih dijelova - neuroni i sinapse koji se koriste preživljavaju takvo preoblikovanje i, dapače, još se razvijaju, dok nekorišteni neuroni i sinapse jednostavno budu uklonjeni u svojevrsnom procesu finog podešavanja efikasnosti mozga.
Među posljednjima koji okončaju taj proces sazrijevanja je dio moždane kore poznat pod nazivom 'prefrontalni korteks'. Upravo je taj dio mozga odgovoran za planiranje, prosuđivanje i samokontrolu pojedinca. Kako kažu dječji psiholozi, adolescenti su sposobni za jake emocije i strasti, no, njihov prefrontalni korteks još nije dorastao do tako burnog emocionalnog života. Drugim riječima, nad njihovim emocijama nema kočnica.
Znanstvenici kažu da bi se time moglo objasniti često iracionalno ponašanje adolescenata: nagle promjene raspoloženja i upadanje u riskantne situacije bez gotovo ikakvog premišljanja. Zato psiholozi roditeljima i nastavnicima u srednjim školama i savjetuju da od adolescenata ne zahtijevaju da donose životno važne odluke za koje njihov mozak još nije dorastao.