Količina sna utječe na pamćenje, ali - selektivno: nekim sjećanjima nedostatak sna ozbiljno naškodi, dok druga budu netaknuta. Znanstvenici tvrde da razlog selektivnom zaboravljanju zbog nesanice leži u tome što se različite vrste sjećanja pohranjuju u različita područja mozga, a ta su područja mozga, pak, različito osjetljiva na nedostatak sna. Tako barem ukazuju rezultati jednog novog istraživanja, provedenog na Sveučilištu Pennsylvanije. U najmanju ruku, to se događa kod miševa, a znanstvenici tvrde da ljudi nisu tako jako različiti.
Znanstvenici su koristili miševe kako bi eksperimentiranje sveli na samo dva različita tipa sjećanja: jedno kontekstualno, vezano uz pamćenje potpuno nove okoline, te, drugo, sjećanje na zvuk koji uzbunjuje na opasnost. Uz to, kod miševa se lakše lociraju područja mozga u kojima se takva sjećanja pohranjuju.
Pokazalo se da miševi koji su bili održavani budnima nakon što im je pokazana nova okolina, nisu uspjeli zapamtiti pojedinosti o toj okolini, ali su bez problema prepoznavali i reagirali na zvuk uzbune. Miševi koji su odspavali nekoliko sati nakon što im je pokazana nova okolina, nisu imali problema ni s jednim niti s drugim tipom sjećanja.
Usporedivši rezultate s područjima aktivnosti u mozgu, znanstvenici su ustanovili da su svježa sjećanja na novu okolinu bila pohranjena u dio mozga nazvan hippocampus, dok je sjećanje na signal uzbune pohranjeno u dio mozga nazvan amygdaloidna jezgra. Nedostatak sna izbrisao je sjećanja iz hippocampusa, ali nije utjecao na ona u amygdali.
Rezultati ovog istraživanja objavljeni su u najnovijem broju časopisa "Learning and Memory".