Zatvor Wallkill, u saveznoj državi New York, mjesto je gdje kaznu odslužuju zatvorenici osuđeni za teže zločine. Većina ih u tom zatvoru provodi između 15 godina i 30 godina kazne. Većina ih, isto tako, u svom predzatvorskom životu nije okusila jake prijateljske ili obiteljske veze. No, za neke od njih to se promijenilo, zahvaljujući ne drugim zatvorenicima, nego programu spašavanja otpisanih punokrvnih trkaćih konja.
Najveće i najstarije američko društvo za zaštitu punokrvnih konja još je prije 18 godina uspostavilo suradnju s ovim zatvorom. U okviru te suradnje, zatvorenici se staraju o bivšim trkaćim šampionima, vječnim 'drugima', te vječnim gubitnicima na hipodromima, koji su za svoje vlasnike izgubili svaku ekonomsku vrijednost. Spas na pašnjacima zatvora za većinu tih nekad slavnih konja je spas od klaonice, koja bi za njih platila po 600 dolara, prije nego što bi ih pretvorila u konzerve hrane za kućne ljubimce.
Mnogi slavni pobjednici Kentucky Derbyja, Breeders' Cupa, Preaknessa ili Belmont Stakes spašeni su u stanju koje ne nemili način oslikava mračnu stranu konjskih utrka - izgladnjeli, zapušteni, s neliječenim prijelomima nogu, ostavljeni da uginu u stajama. Tako odbačeni našli su svoj spas među ljudima koji u svom ranijem građanskom životu teško da su ikome pomogli. No, zatvorenici kojima su došli u ruke, - od kojih su neki po prvi puta u životu tek tako i vidjeli živog konja -, bez iznimke sa životinjama sklapaju vrlo emocionalnu vezu. Neki su, kako priča upravitelj zatvora, plakali bilo po isteku svoje kazne, bilo po prirodnoj smrti svojih štićenika. Desetak ih je, po izlasku iz zatvora, našlo posao na hipodromima ili kod uzgajivača trkaćih konja.
Sličan program spašavanja otpisanih trkaćih konja provodi se u još desetak zatvora. Iskustva su, isto tako, slična. Psiholozi tvrde da se teški problemi socijalizacije kriminalaca nerijetko uspijevaju poboljšati ili čak i razriješiti upravo uključivanjem zatvorenika u skrb oko odbačenih životinja.